Neki čudni plikovi su mi uzurpirali lice (i narušili moj fini ten).
Nakon tri dana samopomoći (peeling, trganje, istiskivanje, isušivanje, spaljivanje...) odlučila sam posjetiti doktora.
Dao mi je neki lonsion. Meni to smrdi na alkohol, ali pošto sam uvijek poslušna pacijentica, trenutno na lice primjenjujem samo vodu, sapun, vulgaris kremu i taj (meni to dođe kao frajerima) aftershave.
Tu dolazi do paradoksa pudera. Puder je za prikrivanje nedostataka. Cijelo lice mi je jedna velika mana, a ne smijem ga namazati.
Sigurno mi neki horoskop preporuča izlaženje iz kuće samo po mraku i na manje javna mjesta. Bez straha - trenutno je scarface za mene mala beba. Tko me pogleda, ako se ne preplaši, pokuša mi procjeniti vrijeme polu-raspada.
Pretjerujem. Vjerojatno nije ništa kaj malo mora neće izlječiti.
Ne doživljavam sezonu godišnjih odmora. Dok se drugi nasukavaju po plićacima, mene slijedi (nadam se) dugo, toplo i (očekujem) radno ljeto. Dala bih 100 amerika da se mogu malo pacati na nekoj šljunčanoj plažici. (na Jadranu, a ne zagrebačkim šodericama). Ako ništa, kad se svi na jesen vrate osiromašeni, ja ću se bahatiti po Zg-u. Svi konobari će me po ramenu tapšati.
Post je objavljen 07.07.2006. u 08:45 sati.