Casey se iznenada probudila. Bila je noć.
Pogledala je na sat pored kreveta i vidjela da su tek 3 sata. Pa što ju je onda probudilo?
I ta je nedoumica riješena za nekoliko trenutaka. Čula je glasnu buku iz prizemlja. Casey je polako, na prstima i još u pidžami izašla na hodnik. Ondje je zatekla Toma u majici i boksericama kako stoji iznad ograde od stepeništa. Buka iz prizemlja se pojačavala.
"Što je bilo?" upita ga.
"Čini se da se opet svađaju", odgovori on.
Buku je pojačala njihova majka očito tražeći od oca da napusti kuću. On je užurbano projurio niz hodnik. Casey je pojurila u svoju sobu koja je gledala na cestu.
Tatin automobil se užurbano udaljavao cestom...
Casey se vratila u hodnik. "Misliš da bih trebala sići, vidjeti što joj je?" upita Casey slušajući majku kako plače.
"Ne, ostavi ju na kratko, smirit će se...", reče Tom, "idemo u krevete..."
Casey se već htjela usprotiviti, no shvati da je tako ipak najbolje. Vidjet će što će biti ujutro. Zatvorila je oči i uronila u san...
Post je objavljen 06.07.2006. u 17:38 sati.