Opet sam bila vani u kasnovečernjoj šetnji...duboko pognute glave... i bez obzira koliko puta prošao sve što si postigao je samo vremenski odmak a misli, osjećaji, sve ostaje... s
I spremam se na još jednu šetnju prije spavanja valjda će onda sve duše otić na spavanje pa imam parkove, mokre klupe, prazne staze samo za sebe.
Slušam Don`t cry i Gunse
Najjači mi je početak...sad bi tako da mi netko odsvira to.. samo da zatvorim oči.. i slušam zvuk gitare... i da nisam sama... da je netko tu... samo da diše.. i svira... a ja da mogu zatvoriti oči, i zaplakati...
Talk to me softly
There is something in your eyes
Don't hang your head in sorrow
And please don't cry
I know how you feel inside I've
I've been there before
Somethin is changin' inside you
And don't you know...
osjećam se usamljeno... jadno... nepotrebno... shrvano... i prejako me boli unutra i ne mogu tu bol više podnijeti... Treba mi peso moj sada... :(
Moram van...
Post je objavljen 04.07.2006. u 01:46 sati.