Marketing
15. Prvenstvo Hrvatske....
Pa eto, šta je bilo bilo je. Moram priznat da je unatoč jurnjavi, mojoj dezorjentaciji u birokraciji i mojoj lošoj koordinaciji ipak sve isoalo okej! Bogami na ovom natjecanju sam i najviše naučio o lovu po natjecanjima. Sve u svemu sam zadovoljan i s rezultatima i provodom.
Malo mi je kasno javljeno da idem na državno tako da nisam imao previše vremen za organizaciju, još k tome imao sam posla preko glave u tiskari koji sam morao rješiti kako bi uopće mogao ići. Išli smo ja i cura autom. Krenuli smo oko 8 i stigli u 5 i po, naravno fulali smo put i išli prema zagrebu. Dakle, prvo pravilo kad voziš autoputom "ne gledajte oboje cdjeve!". Malo smo njuškali po Supetru kako bi našli tu gradsku vjećnicu i nakon nekoliko loših uputa uspjeli ju nać. Tamo je već bilo ekipe. Prijavio sam se, kad su me pitali ko će mi bit barkajol ostao sam blejati ko tele. Odgovor je glasio " pa domaćin mi je sredio...." nakon nekog vremena sam skužio da nema ni broda ni barkajola. E pa jebiga! Nakon malo raspitivanja uspjeli su mi sredit barku s 5 konja. Štajetuje rekoh sebi! Pa ko sam ja da bi išao brže od 4 milje!!! :-)))
Malo smo se vrzmali po gradu i na kraju slomljeni od cijelodnevne vožnje i sunca išli spavati u 23:30h. Probudio sam se u 5 i nakon jutarnje higijene uputio na 15 minuta udaljeno skupljalište, naravo opremu sam svu teglio za sobom. Malo jutarnje tjelovježbe ovoono!
Teren je bio južna strana Šolte. Jebemu! Al dobro prvi dan da se riješim te dubinske tragedije pomislio sam... I na kraju došao s oradicom koju nisam ni htio upucati jer mi je izgledala premala, al na kraju je dala 820 bodova. Taj dan sam bio 24. Ovdje bih se zahvalio barkajolu koji se moram priznati dobro brinuo o meni, nije me puštao iz vida.
Dan D-va.... jutarnja procedura ista kao i prethodnog dana, nakon neispavane noći 15 minuta pješice s 20 i kojom kilom opreme na leđima. Taj dan mi je barkajol bio unajmitelj barke. U prvih sat vremena sam ulovio brancinčića. Pogodio sam ga par milimetra ispod leđne peraje, još danas mi je misterij kako se nije otrgnuo. Probali smo na nekoliko terena al niš pametno nismo našli. Na kraju me odveo do nekog nasipa/mola, među kamenjem sam naletio na očadu (ušatu) i propucao ju. Na vaganju je brancin pokazao 495 grama. Kad su stavili očadu iznenadilo me koliko je bila teška, al nije pokazala 400 već 395 gr, na to se jedan barkajoj počeo "derati vrati ju, opet važi!!!" (nek živio 120 sretnih godina) gospodin vagatelj je više iz zajebancije opet mijerio dužinu pa opet na vagu, kad ono!!!!!!! 400 gr!! U publici su se čuli povici i smjeh. Bok te!! Da nije bilo ušiju imao bi osmjeh oko glave. 1695 bodova me stavilo na 18. mjesto!
Treći dan, naravno neizostavni pohod od 15 minuta s 20 kila neispavane opreme. Taj dan sam ostao bez barkajola, jer je izborio na suncu dan prije. Na moju sreću nisam bio jedini koji je ostao bez barkajola, tako da sam s Danijelom iz Zadra jurco na okolo u njegovom gumenjaku. Možda i nisam ribu ulovio al barem smo se kretali ko gospoda! Taj dan se lovilo u rezervrnoj zoni tako da su mnogi bili bez ili sa vrlo slabim ulovom. Jebemu, da sam ulovio neku siću preskočio bi mnoge, ali štajetuje! Na vaganju mi je najjača bila jedna Talijanka.
Vagatelj se spremao za vaganje jednog ugora kojem je utroba virila vani, ona će na to "ma guarda ke strano a le zampe" samo što se nisam ispovračao od smijeha (gle kako čudno, ima šapice)!!! Ona će "ma guarda ke bela orata" (gle kako lijepa orada) a vagatelj "šarag od 700 grama"!!! "oooo, ano peskato anke i pesekani" (ooo, lovili su i morske pse) vagatelj "mačka, 2,3 kile, nevalidna"!!!!
Zahvaljujem se svim organizatorima, posadi, takmičarima, Danijelu, Lupežici i Igoru na ukazanoj pomoći i dobro provedenim danima na jednom od lijepših otoka na kojem sam bio. Se vidimo idući put! Ah da i vlastitom klubu se zahvaljujem na potpori, što novčanoj što moralnoj!!!!! VIVA MARLERA!!!
Post je objavljen 03.07.2006. u 11:28 sati.