Možemo govorit šta god oćemo, ali iako je tako teško reć oprosti, nakon toga se osjećamo slobodni poput ptice kojoj su napokon odvezana krila i i ma priliku slobodna upoznati savršena nebeska prostranstva...
Oduvik je OPROSTI bila najteža rič... To je vjerovatno zbog toga šta kad kažemo OPROSI postanemo maleni poput mrava, a opet tako veliki poput beskrajnog svemira...