Marketing
Uprkos jučerašnjoj najavi, nisam se uspjela probiti do Kine i njezinih slikovitih polja riže.
Naime, prionula sam kopanju revno i sa tvrdom odlukom da ne posustajem. Zgrabila sam lopatu kao da je zadnja sarma na novogodišnjoj proslavi. Znoj se slijevao u vidu slapova…..
Međutim, nisam se posavjetovala sa nacrtima jer bi tada možda uspjela izbjeći susjedovu septičku……..
Kad sam se probudila, odlučila sam se ipak još malčice strpiti. Čuda se događaju pa se možda i nama nebo smiluje i pljune par kapi h2o-a.
Nego, ajde da se okušam pisati o nečem drugom, vrućinu i vlagu sam iscrpila više nego one mene.
Neki dan sam skužila da je nama curama koje smo ovak amazonski građene kao ja (što od bavljenja sportom, što od zimskog špekeca) poprilično jednostavno zadiviti mušku populaciju.
Kupila sam si špagerice sa petom (cca 8 cm), trendy ciganski šos (ovo je samo po sebi oksimoron) i pripadajuću majičicu (usku, naravno). Kad se ispod dotične majičice narihta push up na već ionako bujno poprsje, učinak na cesti je jasno vidljiv.
Vozač busa me nije pitao za kartu, svaki drugi mužjak mi se nudio kupiti cugu/maknuti s mjesta/odvesti u bolnicu pod sumnjom povrede pluća ispod tog prsnog koša……..i sve to u razmaku od 3 autobusne stanice.
Velim, krajnje zanimljivi rezultat.
A da ne pričam o pogledima na cesti.
Mislim da ni prometna nesreća ne bi okupila takve pažljive ljude. Humanizam na djelu.
Kolega na poslu je baš izlazil sa službenim autom iz firme kad me ugledao. Prvo me nije prepoznal, onda je izbuljio oba oka, nacerio onim staklastim pogledom 
(u očima se vidio odbljesak misli: C I C E E E E…), trznuo volan u krivom smjeru i uspješno pokupio firmin kaslić sa zida.
Ja sam, mrtva hladna, legla i umrla od smijeha.
I onda mi netko ima hrabrosti tvrditi da muškarci nisu opsjednuti ženskim cicama. Jesu, jesu i kaj je najgore za jedan kratak pogled na dotične hrabro stupaju neistraženim predjelima gluposti.
Ali mora nam ih biti žal. Pa nisu oni jadni krivi kaj su stvoreni takvi. Kad se trude odhrvati napasti dolaze u popriličan konflikt sa onom manjom glavom. Kad si čovjek razmisli, 99.9 % muških su podvojene ličnosti.
Mislim kak drukče nazvati čovjeka koji djelu tijela nadjene ime, osobnost i vlastitu volju i onda se s njm razgovara.
Ja se nikad nisam spominala sa svojim «dijelom tijela» a pogotovo joj nisam davala imena. To je totalno bizarno. Kaj bi joj rekla? «Jadna moja mucica, ti je jako vruće tam dole? Odi, bude mamica obrijala bradu?»......
Mislim da bi me odmah spremili na promatranje. U centar za «kreativne» osobe. Mentalno kreativne.
Post je objavljen 28.06.2006. u 19:25 sati.