Ponekad se osjećam kao da hodam po nevidljivoj žici
Oko mene je vatreni zid, a ispod mene led koji će puknuti skočim li
Gledam te u lice i govorim tvojim nijemim očima.
Šutiš i razmišljaš o sutra, žališ za jučer, želiš budućnost.
Trudim se šapnuti ti da ću uskoro pasti, opeći se na vatreni oganj, posjeći se na oštru nevidljivu žicu, probiti hladan led, nestati u sivilu vode
Vrištim , a ti čuješ samo pisak u košmaru svijeta, ne registriraš poruku i ponovno misliš na svoju, samo svoju budućnost
Post je objavljen 27.06.2006. u 22:08 sati.