« Intuitivni um je sveti dar, a racionalni um je vjerni sluga. Mi smo stvorili društvo koje cijeni sluge, a zaboravlja darove. »
Albert Einstein
Moram priznati da moj racionalni um loše funkcionira na ovim temperaturama koje se ni noću ne spuštaju bitno ispod 30°C. Zato ću samo malo dodati uz ove dvije kratke i jasne rečenice.
Intuicija je beskrajno prostranstvo. Njime se bojimo lutati, uhvaćeni u zamku strogog racionalizma koji se ubrzano razvija u posljednja dva ili tri stoljeća. Mnogi velikani današnjice uspješno su uskladili razum i intuiciju, no samo će malobrojni među njima priznati udio onog što se razumom ne može obuhvatiti. Iz tog razloga mnogi koji nisu u stanju shvatiti teoriju relativnosti poštuju Einsteina kao velikana suvremene znanosti – one prave, koja bi nam mogla donijeti mir i blagostanje kad bismo je ugradili u temelje svog bivanja.
Kako bi nam razum mogao pomoći u susretu s velikim tajnama koje su sveprisutne u našim životima, ali ih često ne vidimo jer smo zasljepljeni navodnom realnošću koja nas okružuje? Kako će nam racionalni um pomoći da shvatimo pretvorbu malenog žira u ogroman stari hrast, sićušne gamete u novo ljudsko biće obdareno beskrajno velikim darovima, od kojih je dar života najveći i nikad racionalno objašnjen? Kako se možemo racionalno diviti beskrajnoj ljepoti prirode i ljudskog stvaralaštva, kako plakati nad sudbinama i postupcima koji se racionalno mogu tako jednostavno opravdati? Kako racionalno objasniti duboke osjećaje prema svemu što nas okružuje, kako naći argumente za duboku vjeru svakog ljudskog srca koja nam je usađena rođenjem, bili mi to spremni racionalno priznati ili ne?
Jezik je sredstvo racionalnog uma, zato je njime tako teško opisati sve što nam je uistinu važno. Možemo izmjeriti i analizirati izgled nekog umjetničkog djela, ali o emocijama koje u nama pobuđuje možemo samo posredno govoriti, nadajući se da će drugi shvatiti ono što smo željeli reći, jer i oni to doživljavaju na sličan način.
Intuiciju možemo razvijati na mnoge načine opisane u raznim knjigama i priručnicima koji su napisani sa željom da se pomogne ljudima koji grcaju u beznađu današnjeg vremena. Poneki vjerojatno i sa željom da se na tome malo zaradi. Mislim da je način prilično nebitan, naći ćemo ga, kao što smo našli svoj vlastiti način da ublažimo strahove ili frustracije ili da uspješnije učimo ili komuniciramo s ljudima... Sve to dolazi s vremenom. Bitno je samo jedno – priznati da intuicija postoji i početi je osluškivati – onaj tihi glasić iznutra koji se ne obazire na beskonačno brbljanje umišljenog racionalnog uma, nego nam u svakoj prilici šapće što je najbolje učiniti, koju mogućnost od mnogih odabrati... Samo malo opuštenog osluškivanja i život će nam postati... Kakav? Pokušajmo i vidjet ćemo!
Post je objavljen 27.06.2006. u 19:03 sati.