Vranjanka Aleksandra Đorđević prešla na islam i udala se za Libijca Faraža Abu Seta, sa kojim već više od dvije godine živi u Tripoliju
“Dogodilo se slučajno. Prst sudbine je tako htio. Studirala sam pedagogiju u Beogradu. Jednog dana sam sa drugom otišla na Elektrotehnički fakultet. Faraž je bio na doktorskim studijama u Beogradu. Odmah smo se prepoznali. Prvo smo se godinu dana družili a onda počeli i da se zabavljamo. U to vrjeme počeo je mjesec posta Ramazan, pa sam imala priliku da gledam Faraža i njegove prijatelje kako pet puta dnevno klanjaju. To me je zaintrigiralo i počela sam da proučavam islam” – priča Vranjanka Aleksandra Đorđević, koja se udala za Libijca Faraža Abu Seta i već više od dvije godine živi u njegovom rodnom Tripoliju.
Sa Faražom se zabavljala četiri godine. A onda je jednog dana kratko saopštio: “Volio bih da te imam pored sebe cio život. Moram da se vratim u Libiju i želim da me čekaš. Vratiću se po tebe“. Naravno da je pristala, ali su se, kako to obicno biva, isprječili brojni administrativni problemi, pa se čekanje produžilo na cijele dvije godine. Aleksandra se vratila kući.
Ubrzo je rasčistila sa sobom, presjekla i riješila da postane muslimanka bez obzira na to da li će se vjenčati sa Faražom ili ne. Jednog dana otišla je sa prijateljima u sarajevsku medresu i preobratila se u islam. Otac Srboljub i majka Ranka složili su se sa izborom svoje najstarije kćerke. Bili su ubjeđeni da je to uradila zbog Faraža. Ona je, pak, tvrdila suprotno:
- „Shvatila sam suštinu islama i položaj žene u njemu. Dakle, nikad to ne bih uradila samo zaradi ljubavi prema čoveku, jer ljubav prema njemu može da prođe. Ljubav prema Bogu je vječna i neprolazna. U islamu sam skoro četiri godine, i osjećam da sam mnogo smirenija i srećnija nego što sam ikada bila. Pronašla sam odgovore na sva svoja pitanja koja su se ticala vjere. Svi djelovi slagalice su se složili i došli na svoje mjesto” – tvrdi Aleksandra.
Poslje dvije godine Faraž je došao u Vranje da je odvede u Libiju. U Tripoliju je čekala njegova brojna familija i vjenčanje po šerijatskom zakonu, ali i „obično“ u opštini.
- „Šerijatsko vjenčanje je bilo u kući. Oboje smo obukli tradicionalnu nošnju. Ja sam sjedila, a mladoženja je klečao pred dvojicom sveštenika i odgovarao na pitanja hoće li paziti na svoju ženu u dobru i zlu, da li će joj biti vjeran i slično. Poslje toga usljedila je svadba i veselje. Svadba je trajala tri dana. Muškarci i žene sjedili su odvojeno“ – priča Aleksandra.
Na vjenčanju je sveštenik pitao Aleksandru šta traži u slučaju razvoda, a ona je odgovorila da joj ne treba ništa. Ipak, Faraž je insistirao da uzme sedam kilograma zlata i štednu knjižicu sa 20.000 dolara.
Aleksandra nije promjenila ime, ali je prihvatila sva druga obilježja nove vjere. Na ulici je stalno pokrivena dželabijom, ogrtačem koji prekriva od glave do pete. Na glavi je obavezna marama.
- „Ispod nosim farmerice i majce. Takva hodam i po kući, ali čim sam napolju ili nam u goste dođu Faražova braća više volim da sam pokrivena. Pokrivena žena u Libiji jednostavno dobija više poštovanja“ – kaže Aleksandra.
Ona i Faraž žive u užem centru Tripolija. U dvospratnoj kući sa njima je i Faražova osamdesetogodišnja majka, pošto on kao najmlađi, ima obavezu da čuva roditelje. On inače, ima još četvoricu braće i dvije sestre. Svi imaju porodice. Petkom, koji je neradni dan u Libiji, svi se okupe kod kuće i zajedno spremaju ručak, ili odu da roštiljaju u obližnjoj Sahari.
Kurir
Post je objavljen 23.06.2006. u 20:28 sati.