Tri puta se vraga zove u kuću.
Tri puta mu se zaželi dobrodošlica, jer inače ne može prijeći prag. To je dio one pogodbe za održavanje ravnoteže između dobra i zla. Bar tako kaže Goethe. (A da sad opet ne ulazim u prepirku, valjda i Marlowe, mada se ne sjećam baš tog detalja, a sigurno i Šenoin postolar.)
Ali, dobar je plan. Tko posrne jednom i privuče zlo, još uvijek ima šansu spasiti dušu. (Sve je ovo metaforički, naravno, da se ne razvije sad neka religijsko-mitološko-agnostička diskusija.) I onda još jednom za jako depresivne ili zle. Treći si puta zaista sam, i svjestan, odgovoran za svoj izbor.
Jednom ću možda naučiti posaditi koju tikvu i sačuvati srce cijelo. Mada sumnjam. Bogovi će suze vječno brisati ljiljanima.
Od naivnosti ima samo jedan gori pojam. Onaj s dna posude.
Post je objavljen 23.06.2006. u 15:42 sati.