Gdje li je noćas moj John, moja neprežaljena ljubav, moj američki dragi? Kud li ga život vodi dok se ja borim protiv ovih bludnih neostvarivih snova? John ima ženu, veliku kuću i hrpu čeljadi koja se znaju ceriti, a ja nemam ništa. Ono malo što sam dosad proživila u svom kratkom životu bio je samo nevidljiv odraz Johnove sudbine. Od onog nesretnog ljeta ta me bolest proganja i ne da mi mira. Sviraš li noćas neku bljutavu mješavinu jazza i folka? Guši li te sivi dim na crnoj pozadini prljave pozornice? Čeka li te još jedna noć s onom kosmatom beštijom, napasnom goropadnicom? Želim da budeš što dalje od nje. Kupuje li ti još uvijek one staromodne plave flanelske košulje? Ne znam zapitaš li se ikada kako si dospio tamo gdje si sada? I ne znam zašto Bog ne želi da budeš sa mnom. Čim sam te ugledala naše su sudbine zauvijek bile zapečaćene. Unatoč svemu što nam se događa, još uvijek živim grešničkim životom sanjajući, doduše, naivne blesave snove o tome kako ćemo jednog dana biti samo ti i ja, kako ćeš me voljeti u plave sutone na veselim narančastim obalama snova gdje nebeski anđeli šeću preko mekog zlaćanog pijeska. Ne usudim se misliti na to možeš li uopće pojmiti kako izgleda moj život bez tebe, ovdje, u ovom trulom Starom svijetu za kojeg me vežu mučenički lanci koji se opiru snazi naše ljubavi. O tebi ništa ne znam; preko oceanskih prostranstava koja nas dijele upijam sve što me nekim čudnim zračenjem dotiče poput nevidljive niti paučine kojom pleteš mrežu svoje ljubavi, a istu ti ja ne mogu uzvratiti. Što je uopće moj život bez tebe? Pusto prognanstvo, osamnički logor u kojem se utapam u svojoj ženskoj taštini. Koliko puta mi se dogodi da se probudim u onom svom hladnom sobičku gledajući prema sunčanom horizontu, razmišljajući o beskorisnim željama, tupeći neprestano u sebi tu besramnu požudu, umirajući od vlastitog grijeha, o preslatki Johne! Dragi ja nisam ništa doli obična bludnica koja u kasne večeri traži utočište u tvojoj nedužnoj privrženosti. Mogu se roditi i živjeti bezbroj puta, no ni time neću isprati svoju ranjenu dušu okaljanu od bestidne požude prema muškarcu kojeg sam voljela i kojeg još volim. Sve ono što je bilo među nama u meni još uvijek živi i sad prebirem po tim jadnim uspomenama znajući da mi nema spasa.
Post je objavljen 13.06.2006. u 17:11 sati.