(ili - kratak sadrzaj, opisan poprečnim presjekom....)
Što god mi mislili o njemu, sviđao nam se ili ne – turbo-folk je živ i u odličnoj je fizičkoj i poetičkoj kondiciji. Kako vrijeme prolazi, ide mu sve bolje.
Ozbiljna privredna grana u kojoj se okreću milijuni. Uspješno su preuzeti poslovno-poetski principi američke filmske industrije. Principi su jasni – prouči, upamti, beskonačno variraj. Isto kao što u prosječnoj akciji ima više tuča, ubojstava, automobilskih trka i helikopterskih potjera nego što ih obični život može podnijeti, tako i TurboFolk rabi formulu hiperboliziranog preljuba i njegove adekvatne konzekvence – uvećane patnje. Sva relevantna istraživanja pokazuju da je preljubu sklono između 20 i 35 posto stanovništva, ali u narodnjacima to je stopostotni blud(!). Nema čista i nevina čeljadeta. Do lakata smo u krvi. Ili bi točnije bilo reći u – spermi i vaginalnim sekretima.
Sastojci su strogo izmjereni i propisani:
jedna žena,
dva muškarca ( i obrnuto),
prazna čaša (svi tugu utapaju u vinu, nitko u pivu, koje se bolje prodaje, ali nema tu poetsku dimenziju),
tiha patnja (ja sam investirao u tebe, a ti tako),
potoci suza i nesreće (prelaz iz tihe patnje u gubitak dostojanstva, tj. u ridanje i proklinanje, nekad je suptilan, a nekad grub).
Ljubav je svedena na imovinsko-pravne odnose. Ti si moje vlasništvo. Odlazeći njemu/njoj, povrijeđena su mi imovinska prava i ja satisfakciju sada tražim putem pjesme, dirljivog stiha i čaše. Nevjerovatna je količina žena koje u TurboFolku, za razliku od stvarnog života, sjede u kafani, opijaju se i oplakuju nesretnu ljubav. Goca Tržan se rasturi, iznesoše je bez svjesti, oblekala se od pive, a prokletniku na kraju poručuje: "Ja ne zaslužujem to!" Kao, vidi šta uradi, nesrećo. On je, ako je vjerovati autoru teksta, otišao s drugom, a ona, eto, sjedi u kafani, nekontrolirano konzumira alkoholna isparenja i eksplicira nam razmjere i okvire svog bola.
TurboFolk ne priznaje život. On proizvodi svoju realnost. U kojoj je sve moguće. Evo jednog potresnog stiha, koji nećete naći u životu, ali hoćete na TV Pink. Izvodi ga Ana Nikolić. Anica liči na JLO i samo što se ne skine gola, kaže:
Hoću da te gledam dok se ljubiš sa njom,
Da shvatim što ti fali u kreveti mom...
Ove riječi zaslužuju pažnju. Prkoseći drugim narikačama i naricateljima iz branše, koji se slomiše objašnjavajući nam kako ih najviše boli pogled na preljubnike, Ana je napravila ontološko-spoznajni korak bez premca – ona hoće da ga gleda dok se ljubi s njom. S kim s njom? Pa to je valjda neka s kojom je ovaj hahar prevario Anu i zbog kojeg mi sad i slušamo pjesmu. Ana, svaka čast! To nije mazohizam, kako zlobnici i denuncijanti svih boja tvrde, nego autentični heroizam. Gledati ga dok se ljubi s njom. A zašto?
Slijedi antički nastavak: Da shvatim šta ti fali u krevetu mom. Ova spoznajna namjera upućuje na bit problema. Pjesnik koristi originalne metode (on nije rekao da vidim šta ti fali, nego se oslanja na dublji proces, na sintezu zapažanja i promišljanja-"SHVAĆANJA" dakle), a uz to nam nudi i efikasno rješenje: eliminiranje ljubavnog bola. Kad nas neko ostavi, to je, naravno, zato što smo bili loši (ili samo nedovoljno dobri) u krevetu. Ako unaprijedimo tehnike kunilingusa (muškarci) ili felacija (žene), ako one prouče brzinu, intenzitet i pravovremenu promjenu smjera tokom predorgazmičkog miješanja karlicom, a ako oni operu noge prije i poprave kut penetracije tokom koitusa, količina nesreće u ovom sumornom svijetu, u ovoj dolini plača, bitno će se smanjiti.
Beskrupulozno preuzimajući i banalizirajući izraze iz drugih glazbenih pravaca, TurboFolk ide novom kreativnom prtinom. Danas već imamo hard-folk, zatim simfo-folk (to je ono kada u Šabana Šaulića zacvili, ničim izazvana, simulacija simfonijskog orkestra), rock and folk, rave-folk (Jelena Karleuša), stadionski folk (Ceca). Industrija. Ozbiljna i skoro pa respektabilna industrija. Pomalo odgovorna za rat, strahovito odgovorna za kič, ali neuništiva i samoodrživa. Pa Jelena Karleuša o sebi najozbiljnije priča kao o umjetnici. Njena artistička samosvijest jača je nego u nekih pisaca. Ona je naša Madona. A Svetlana Ražnatović, žena ratnog zločinca Arkana i omiljena pjevačica većeg dijela boraca HV-a, već se uključila u legalnu borbu za elminiranje crnog tržišta. Njeni tjelohranitelji s bejzbol palicama obilaze CD-štandove po Srbiji i uništavaju nelegalno spržene Cecine radove.
Amerika i Europa spiskale su milijarde dolara pokušavajući preko politike obnoviti bivšu Jugoslaviju. Nije uspjelo. Pa su probali s ekonomijom. Crna ekonomija je prihvatila izazov i bez njihovih smiješnih projekata i okruglih stolova, a bijela se raspada. Sport će prije izazvati novi bratoubilački rat, nego što će bilo koga ujediniti. Dosadašnji pokušaji revitalizacije nisu uspjeli. A tu, pod nosom, dešava nam se proces kojeg svi ignoriraju: još dok je trajao rat, dok smo pucali jedni na druge, mi smo slušali Draganu, a oni Ninu Badrić. Najprodavanija ilegalna kaseta u Hrvatskoj je Cecin Zaboravljeni grad. Ali je zato omiljena pjesma Slobodana i Mire Marković – Ginem splitske grupe Magazin. Neko će prigovoriti da to nije folk. I nije. Ali jeste turbo; turbo-pop.
Dakle, postoji vitalan i konzistentan faktor oko kojeg se bivša Jugoslavija ujedinjuje. To je danas respektabilno tržište od 25 miliona stanovnika. Turbo-folk je nekad bio pokriće za klanja i protjerivanja. Danas, nećete vjerovat, miri i zbližava ljude. E, kad je tako, završimo ovaj post jednim dramatičnom stihom….
Ostale su suze, da peku i da bole,
Jer nemaju ni one koga sad da vole.
Post je objavljen 13.06.2006. u 10:33 sati.