Isto tako, svjedok Nikola Peleš na glavnoj raspravi (list 2950 do 2953) iskazao je da se gotovo ničega ne sjeća, a prilikom gledanja fotodokumentacije rekao je: "da sam nekoga i prepoznao, ne bih to rekao", a zatim da mu je žao što je uopće svjedočio, jer je iz novina koje je čitao, a vezano za ovaj postupak, vidio da se nitko od svjedoka ništa ne sjeća. Na glavnoj raspravi od 21. lipnja 2002. godine (list 3382) svjedok Nikola Peleš je izjavio da mu je svega dosta, … da se u tijeku trajanja postupka bojao, jer mu je bila minirana kuća, oštećen mu je automobil i primao je razne prijetnje. Doduše, on je iskazao da prijetnje nije dobivao od optuženika, ali to ne umanjuje značaj navedenih okolnosti na sadržaj njihovih iskaza datih u tijeku glavne rasprave kako na prethodnom tako i na ponovnom suđenju i u tom smislu prvostupanjski sud ih je ispravno ocijenio pa je za utvrđenje činjeničnog stanja pravilno uzeo njihove iskaze iz istrage.
Kako sam doživio citiranu raspravu poslušajte u podcastu: