lutati koz tamu srca
umoran od borbe
nemoćno gledajući kako se svaka obrana ruši
svaki otkucaj srca zvuči šuplje, a opet glasno ... nestvarno
poput vriska nijemih
snova vječno budnih
suza davno preminulih
kako živjeti proklet a i dalje imati dušu
bolne misli
potisnuti osjećaji
neizrečene riječi
bježati i dalje? ... ili se pustiti?
BD: ''The misty ghosts of childhood fears
The pressure is building, and I can't stay away
...
My emotions frozen in an icy lake
I couldnt feel them until the ice began to break''
što ako se zidovi zaista sruše?
što ako te netko uistinu vidi?
HE: ''I have no mouth and I must scream...''
Post je objavljen 07.06.2006. u 11:45 sati.