Marketing
duboka isprika ;)
vecer svima.
jednostavno nikako da se neki post izrodi.
a tema kojekakvih uvijek i previse samo sto se uvijek nametnu kojekakvi problemcici koji i nisu prijeko 'zivco-oduzimaci' vec one male svakodnevne stvari koje te rastezu i povlace te odvlace od pisanja.
aaaaaaaaaaaaa
vec sam i sama sebi dosadna.
najsmjesnija su mi ona fejk obecavanja koje dajemo sami sebi u stilu da cemo se u buducnosti popraviti (vrlo tesko), a dobro znamo da to nije tako.
iako iskreno postoji onaj d zar u nama koji kaze 'ajde brate, trgne se malo'.
ak nista, barem se uvijek smijem dok zelim nes rec ali to cesto povucem iz teksta jer hmm, realno gledajuci zar i vi apsolutno kazete sve na netu.?!
ima i jos jedan razlog zabusavanja u pisanju.
taj da mi je komp u burazovoj sobi i uvijek kada krocim u njegovu rezidenciju laganim smijeskom na licu (vjerujte, nije to pretezito drag smjesak) me stjera iz sobe u stilu da sam dosadna vise s tim kompjuterom i da si ga nadem negdje drugdje. brate dragi, ali gdje??
najsladi mi je kad me ide wannabe vrijedat. te svađe su u biti bas slatke, onak djecje, hehe.
zar moze svada bit slatka??
sad sam zbunjena. 
i like my burkija kolko god to 'nijekala' (Boze,koja rijec)
pozitivnoo u svemu je sta imam dosta planova za iducu godinu 
al prvo nek prestanu sve ove muke oko kraja skole i onda mozak na pasu (ko kaze da vec sad nije, hehe) i onda MOREEEEEEEEEEE.
like it.
danas smo dosli do teme da li vjerujemo u sudbinu.
cesto bjezim od te teme. zasto?
jer ne zelim da postoji. uvijek kad mi je nesto pred nosom i ja to vidim, ja jednostavno to ignoriram i pravim se da ne postoji.
to rezultira samo tome da nanesem drugima bol, a jos vise sebi.
trebate to vidjet. sad mi je bas smijesno, ali tada vjerujte, nije bilo.
uvijek kad mi je lijepo, ignoriram to i kao da ne zelim da to tako bude.
ovo se odnosi na odredene osobe suprotnog spola u ciju se pricu ne zelim dublje uvlaciti.
srećom, zakljucila sam nesto vrlo vazno iz nje: takvo ponasanje nije dobro.
Ne tvrdi da je nesto lose kad to def nije. ne znam dal me razumijete, ali tek sad shvacam da sam prije sama sebi nisam dopustala srecu.
bjezala jednostavno od nje iako za to nije bilo razloga. sto brze to bolje.
bez ikakvog pardona unistavala sam sve veze. zasto? ne znam ni sama.
jer sam bila naivac i mislila da je bolje ako nista ne bude.
jer sam mislila da je bolje da drugi ak mogu budu sretni u tom pogledu, a za mene, pa to nije vazno.
za mene ima vremena, jer tko sam ja medu tolkim ljudima??
dosta. ne zelim vise o tome. znamo da nije sve blistavo.
hehe jedva cekam 13.6. ;))))))
go nasi. valjda ce proc u drugi krug. joj sto volim nogomet.
pozdrav ljudovi. drugi put neka bolja tema ;)
Post je objavljen 05.06.2006. u 20:59 sati.