Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/bbs

Marketing

Semafori...

Prema Dražicama kopaju neki kurac, plin, vodu, struju, ne znam točno. Prometom upravlja čovjek-semafor. Lik stoji ispred zavoja i drži u ruci veliku lizalicu crvenu s jedne, a zelenu s druge strane i vrti je kako mu domahuje tip s drugog zavoja. I još daje signale drugom rukom, vjerovatno je to žuto pošto lizalica im asamo dvije strane. Bilo bi zgodno imati lizalicu s tri strane, ali onda bi to zbunjivalo, prije svega, fiziku i kemiju, a onda i vozače. Mogao bi imati trokut, jedna strana žuta, druga zelena, treća crvena. Ali vjerovatno bi se zajebo pa bi stavio žuto, ljudi bi htjeli krenuti, a konj bi okrenuo opet crveno. Ili obrnuto... No, dobro, šta uopće želim reći s time, eto, postoji čovjek semafor i
regulira promet i šta? Želim reći da sam tog trenutka imao viziju za
oporavak hrvatskog i svjetskog gospodarstva. Trebali bi ukinuti sve
semafore i zaposliti ljude koji bi bili ljudi semafori sa lizaljkama i li
trokutima u ruci i regulirali bi promet. Zamislite koliko je to novih
radnih mjesta? Samo ispred mojeg stana ima pet komada, a koliko ih ima tek
u gradu. Na tisuće ljudi dobili bi zaposlenje samo tako, preko noći. A još
bi trebalo zaposliti ljude koji će ukloniti stare, klasične semafore. Pa
još i ljude koji će ih rastaviti, reciklirati i napraviti nešto novo od
njih. Mogli bi postaviti jedan na Jadranskom trgu kao spomenik palom
semaforu. I nakriviti ga da izgleda posrnulo.
Evo, zamislite se na semaforu, a ljubazna djevojka-semafor vam okrene
zeleno i prolazite. Cijeli grad bi bio nasmiješen i vozači više ne bi
bijesno trubili jedan na drugoga. Milina, prava utopija. Možda bi jedan
jedini problemčić bio kod pješaka, oni su naviknuti pritisnuti onu tipku
na semaforu za pješake da se prije upali zeleno. Vjerovatno bi došlo do
sukoba jer bi pijanci, kakvima, hvala bogu, ovaj grad obiluje, umjesto da
nježno pritisnu semafor po trbuhu, ženske semafore dirali po sisama, a
muške šutirali u genitalije, ali sa pravim štitnicima i tome se može
doskočiti, mogli bi cijeli semafor obući u valjak ili pravokutnik da im
vire samo ruke i glave, jedna koja drži semafor, druga za signalizaciju
drugom semaforu da je vrijeme za promijeniti boju i glava da vide što
rade, a na sredinu im ugraditi tipkalo koje bi ljudi stiskali, a naprava
iznutra bi slala lagane električne signale koji bi masirali semafor i
upozoravali ga da se nakupila kritična masa pješaka koji bi prešli cestu.
Rijeka bi trebala postati prvi grad u svijetu koji bi uveo ovakve
semafore. Time bi zaposlila tisuće ljudi, osigurala egzistenciju njihovim
obiteljima, a od grada učinila priljateljskije i opuštenije mjesto koje bi
prizivalo i desetke tisuća turista koji bi se dolazili diviti
domišljatosti naših vođa i zapaliti svijeću pod spomenikom palom semaforu.
Vjerovatno bi u svijetu i u turističkim vodičima Rijeka bila poznata i
upisana kao "Grad dobrih semafora" ili slično. Nestali bi i svi
riječki klošari jer bi ih grad zaposlio na korisnom projektu, a plaćao bi
ih jeftinim nazovi-vinom iz poznate tvornice kemijskih preparata. Njima bi
mogli ugraditi i škrabice, kao u crkvi, za skupljanje para za humanitarne
djelatnosti grada poput oblokavanja čelnika i njihovih prijatelja ili za
četiristo i osmo prekopavanje moje ulice (sve su mi bliži i u ovom novom
kopanju).
Time bi ovaj grad postao ljepše mjesto za živjeti, ljudi bi noževe
ostaljali kod kuće i odlazili u grad smireni i sretni, a djeca bi nam
odrastala u boljem i ljepšem svijetu.
A onda bi ljudi semafori osnovali stranku semafora, pobijedili bi na
izborima, ukinuli protivničke kandidate proglasivši ih neprijateljima
semafora, povješali ih na spomenik palom semaforu koji bi potom uklonili
jer vrijeđa osjećaje semafora i ponovila bi se 1984, svinje bi zavladale
gradom i strahovlada bi se proširila od Brseča do Crikvenice, glave bi
padale, majke bi plakale, svinje bi se gojile i rasprodavale imovinu grada
i građana da bi mogle nabaviti sir, kavijar i janjetinu, s mladim lukom i
kvalitetnim vinom, i groktale bi kako to rade za dobro svih nas. No, pošto
ovo nije Orwelov roman... Njihov primjer bi slijedile svinje i iz drugih
gradova te bi za vrlo kratko vrijeme cijela država, a bogami i susjedne,
znamo i sami koje, postale države u kojima svinje žderu hranu otetu djeci
iz usta, plaćaju najskuplje kurve i voze najskuplje aute, a vukovi iz
drugih država, znate i kojih, bi samo čekali da svinje poloču sav
šampanjac pa da mijenjaju vagon šampanjca za, recimo lanac hotela ili
državni telekom. I fora je u tome da bi tisuće Napoleona iz '84 žderali i
lokali (ej, neki dan sam vidio Vrhovnika iz "Lenca" u marketu, imao je
jebeno nakrcana kolica, a u mojima je bila vreća kikirikija u ljusci i
litra jeftinog vina, a ni ostali ljudi oko mene nisu imali bogato
opskrbljene vozilice za namirnice, a on, on je imao najskuplji toaletni
papir da najnježnije obriše dupe kada se posere nakon AB kulture i
janjetine, hm, ovo nema veze sa Napoleonima koji su požderali ovu državu,
samo mi je palo na pamet da sam sreo poznatu osobu pa spominjem. Ako se ne
varam on je imao nešto s ležećim policajcima, ali nećemo o njima, pričamo
o semaforima). Dakle, gdje smo stali...
DA, fora je u tome da bi tisuće jebenih Napoleona žderali i lokali, a
stranci bi im bogato plaćali dok ne bi rasprodali sve što imamo. A do tada
bi svinje ionako razdijelile ono što je ostalo i zajedno s vukovima pili
našu krv. I tako unedogled. Jedina je fora koja mi nije jasna, jesam li ja
ovo sanjao, imam li deja vu ili se ovo zaista već dogodilo i događa se, a
nad nama svima je napravljena lobotomija pa nam nije jasno da nama vladaju
jebeni semafori i da smo u totalnom kurcu.


Post je objavljen 05.06.2006. u 11:45 sati.