Noć prije rastanka. Bacam se na tebe po zadnji put ovog hladnog ljeta. Dolje u dubokoj tmini mrtvi proklinju kišnu jesen što nam dolazi da nas razdvoji jednom zauvijek. Udišem tvoj dah lica prislonjenog uz svoje. Sada te oplakujem dok mi miluješ vrat i privijaš se nježno uz moje grudi- znam da ne možemo ostati zajedno. Svi moji snovi padaju niz usijane snove paklenih vrata. Suze mi deru lice dok se polako spuštaju niz obraze. Čvrsto te grlim i gledam kako plačeš skupa sa mnom. Kao da želim prodrijeti u tebe, čvrsto stišćem prste uz tvoja leđa. Prstima prolazim kroz tvoju meku srebrnu kosu i ljubim ti očne kapke koji se već sklapaju na san. Ljubavi, uvijek ću te voljeti! Nježno i sasvim polako vrškom nosa prolazim preko linija tvojih obrva. Pritišćem svoja bedra uz tvoj struk dok lagano obavijam noge oko tebe. Osjećam kako me nježno miluješ i ljubiš mi trbuh. Kada bih mogla, zauvijek bih ovako ostala u zagrljaju. Volim tvoje meke ruke, tople dlanove, tvoje duge prste i nježne dodire. Ljubim te i uživam u toplini tvojih mekih usana. Mičem mali pramen kose što ti pada preko čela. Volim svaku vlas tvoje kose, svaku malenu boru na tvom licu i narančastozlatan plamen u tvojim kestenjastim očima. Dragi, za mene si uvijek bio i uvijek ćeš biti najljepši muškarac na svijetu! Smijem se kao dijete dok mi skidaš haljinu i nosiš me u velik krevet u svojoj sobi. Veliki bijeli jastuk miriše na tebe, baš kao i paperjasti plavi prekrivač. S užitkom ti se prepuštam. Tvoji poljupci rastapaju mi bijelu kožu na mom vratu dok bezuspješno pokušavam odvezati tvoju crvenu kravatu. Slušam tvoj milozvučan smijeh i uživam u tvom mirisu. Čujem nekog kako kuca na vrata, ali ne obazirem se. Još te jače grlim i pritišćem ti tijelo uz svoje. Osjećam kako ti tijelo drhti, što od straha, što od požude, ali ponajviše od besramnosti tvog čina. No, ipak ne bježiš od mene. Znam kako me ovaj put moraš imati uz sebe, i to cijelu noć. Oči mi suze od sreće i ljepote. Volim te Johne, kako nikada nikog nisam voljela prije tebe. Plavi glomazni prekrivač pada na pod. Ionako nam ne treba; grije nas toplina naše ljubavi. Ludim i grizem se za usnu dok me sasvim besramno ljubiš tamo dolje. Odjednom shvatim kako gubim razum. Sad te ljubim po cijelom licu, baš kao i ti mene. Onda osjetim kako prodireš u mene. Još te jače grlim i čujem kako mi u polusnu šapćeš kako me voliš. Sve je na tebi tako glatko i meko, tako slatko i sigurno. Još jednom uranjaš u mene i gubiš se duboko u moru moje ljubavi. Noćas nam našu ljubav nitko ne može uzeti! Ona je jedina stvar koja je samo naša. Tvoj mali John Thomas sad je duboko u meni. U maglici zamišljam kakve si sve grozote proživljavao kroz sve one odurne, sablasne noći s goropadnicom, koja te onako okrutno mučila. Prislanjam ti glavu tik uz svoju dok dijelimo veliki bijeli jastuk. Volim te slušati kako stenješ, tako si mi sladak dok se onako bespomoćno privijaš uz mene. Mali plivači iz tvog Johna Thomasa sada mi razdiru utrobu dok traže mjesto da se začahure. Grlim te i privijam uz svoje grudi. Ljubim ti kosu i milujem onu malu boru što je imaš uz lijevu obrvu, i koju ja toliko volim. Osjetim kako se pokušavaš izvući iz kreveta, pa te hitro primama za nadlakticu i ne puštam te da odeš. Sad je gotovo, za tih par minuta neće goropadnica svisnuti od zavisti. Ionako te muči od onog dana kada ti je stavila taj gadan, neukusno nakinđuren zlatan obruč oko tvog divnog, nježnog prsta. Milo ti ljubim vrat i ramena dok pališ cigaretu. Zatim te obavijam oko struka i guram te da ponovno legneš sa mnom. Stavljam ti glavu na svoje grudi i gledam kako otpuhuješ sivi dim koji se lijeno diže prema stropu. Ne mogu zamisliti da te možda zadnji put vidim. Nježno ga milujem po prsima. John se vješto istrgne iz mog zagrljaja i razmakne zastor s prozora. Zaprepašteno ga gledam kako baca opušak kroz balkon jer shvatim kako je još uvijek potpuno gol. Ubrzo mi se vrati. Još ga jednom snažno zagrlim. Slatki, dragi, prelijepi Johne! Uvijek ćeš biti moj profesor Humbert, a ja ću zauvijek ostati tvoja Lolita.
Post je objavljen 04.06.2006. u 11:47 sati.