P.S. Evo sam primjetio da određeni elementi prigovaraju učestalosti refreširanja ovijeh stranicah pa uz duboku ispriku nabacujem neke stvari šta me, uz posao, trenutno najviše okupiraju...
Čitao sam svojoj omiljenoj plačipizdi Bibliju u stripu uz vokalno-instrumentalnu pratnju. Nakon što sam zadnjim snagama pročitao četvrtu priču, otišao sam uspavati vokalno-instrumentalnu pratnju. Mama je već odavno, smoždena od cijelodnevnog uštimavanja navedenog simfonijskog orkestra, krahirala u krevet. Svaka čast. Mali morž ima samo šest kila i bezgraničnu energiju. Lažu znanstvene knjige što tvrde da djeca od tri mjeseca spavaju po 16-18 sati. Ovaj moj spava malo ili gotovo ništa. Po cijele dane jede tuljane i pingvine. I zajebaje majku. Eno ga i sad nešto priča u snu. Opet sam filozofa napravio, jebem mu miša maloga. Ali slatkog. Plavokos i plavook. Morat ću za trinaest godina uspaljene trinaestogodišnjakinje ispod balkona tjerat. Ili hladit sićem ladne vode. Jerbo osim što je naočit ima i umilan karakter. Ne računajući onih devedeset posto vremena što sukladno godinama (ili boljerečeno mjesecima) spava, hrani se ili plače, moj vedrooki mališa se samo smješka i šarmira sve oko sebe. Trepavicama nas hladi umjesto ventilatora. I guguće. Još mu se nisu razvili svi govorni organi pa od puste želje umjesto artikulirane riječi iz sebe izbaci ostatke ručka. I smije se, neugodnosti unatoč.
Djeca su zakon. Njihova logika nema veze s našom. Mali se posere u gaće i umjesto neugode osjeća isključivo užitak. Dok ga ne počne svrbiti. Jede isključivo mlijeko. Nema filozofiranja oko povrća, kalorija, vitamina, ugljikohidrata, samo mi daj ono što sam prije par sati jeo i narast ću pet centimetara i dobiti kilu i po ovaj mjesec. A podrigivanje. Nema pitanja da li je to pristojno ili nije, tu se radi o nužnosti. Nema mira dok se od nestrpljivosti nasilu progutani zrak ne vrati od kuda je ušao. Naljepši zvuk koje dijete može pustiti. Podrig.
S bebama je sve politika. Procjena snaga, trenutnih mogućnosti. Oni ne kalkuliraju kad je u pitanju hrana i san, u vezi svega drugoga se može pregovarati. Samo kako znati kada je bitno. Svaki dan je nova bitka s nepredvidivim ishodom. Nisu bili ludi naši stari kad su rekli da treba cijelo selo za odgojit jedno dijete. Da selo, omanja metropola. Idem sad, mališa inzistira da ga se priključi na izvor hrane. Moram probudit mamu...
Post je objavljen 03.06.2006. u 00:32 sati.