Daklem, nedavno pisah za Balašev rođendan, a na današnji sam dan ja službeno napunila 23 godine. Da, da, vrijeme teče neumoljivo brzo, ljudi moji, a život leti kao opali padobranac s maslačka! I tako... Neću se stići ni osvrnuti, a već će me ćopit' osteoporoza or that kind of shit... o_O
Da ne duljim... Hvala svim divnim ljudima na hrpi SMS, net i ostalih poruka. Baš ste me dirnuli! :o*
U to ime...
Moj deda već dugo ore nebeske njive,
ali baka još čuva sve stvari i sliku našeg sveca.
Na dan kad sam rođen, tu je posađen orah,
i u avliji pod gustom krošnjom sad igraju se deca.
Neki novi klinci...
Kroz maglu treperi devet sveća na torti
tad sam dobio par mandarina i malog belog zeca.
U maju još uvek zriju komšijske bašte,
ali trešnje i zelene kajsije kradu druga deca.
Neki novi klinci...
Moj drugar Milutin, druga klupa do vrata,
ima klinca od četiri i po i uči ga da peca.
Ponekad ga sretnem, mahne kroz prozor kola,
a u porti, za loptom sad jurcaju neka druga deca.
Neki novi klinci...
A ja, ja se kockam sa prevarantom životom,
iz rukava on svakoga dana izvuče nekog keca.
I stariji mi kažu:"Sad si u pravom dobu!"
A u ulici Jovana Cvijića rastu druga deca.
Neki novi klinci...
Post je objavljen 02.06.2006. u 22:06 sati.