......lijevati će kiša godinu dana......
......potopiti mali gradić na moru.....
utopit će se moji grijesi
i najgore posljedice
ja i ti ćemo stajati na brdu
i gledati naše uništene snove
a ti ćeš se smijati drugima
dok će moliti da pustiš suzu za njih
a ja ću se smijati
jer sam samo ja važna
i voljet ću vlastite laži
da ne vidim istinu koja me vuče za rukav
.....takvi smo svi uostalom.....
i dok nas krvavi vjetar bude tjerao u gorki kraj
držat češ se za grančicu sreće
ali te prošlost vuče u propast
gledati ću tvoje oči pune blata
pitati se zašto sam te slijedila
ovo je bio još jedan krivi korak
nemoćna sam jer spašavam duha
nije ništa ljudsko u tebi
osim potrebe da zgaziš druge.....
i vjetar će postati magla
gdje će se gubiti
sve naše nade i naš smijeh
držim te na dlanu ali ništa ne razumijem
ne osjećam težinu tvojih postupaka
gubiš se u mraku......
a kad se drugo jutro vratim
iz zemlje uspavanka
sama na svijetu
opet ću umivati lice
vlastitim grijesima
igrati se sa greškama
jer želim da se vratiš
da izgorimo zajedno.....
opet sve ispočetka
.......iako je svo zlo nestalo......
.......ostao je čovjek da ga ponovno stvori.......
Post je objavljen 01.06.2006. u 21:52 sati.