Ovih tjedana se dosta pričalo o kraju nastave za maturante i o raznim norijadama i proslavama…Tako sam se i ja prisjetila svog završetka srednje škole…Znam da to nije bilo tako davno ali meni se čini čitavu vječnost daleko…neki drugi život…neki drugi ljudi…Sa bojazni da ću zvučati kao neka stara baka ipak izjavljujem : “to su bila vremena“…Sve je onda bilo bitno, a sitnice su predstavljale ogromne probleme…Ali kako sam već rekla u postu „ Životne nedaće“ te probleme sada promatram sa smiješkom…ne mogu se načuditi da me to patilo…
Jedna od bitnih stvari tada je bila Maturalna večer i o njoj se pričalo i razmišljalo mjesecima…Naravno glavna okupacija za nas cure je bila: što obući! Kako je to bila večer svečanog karaktera bilo je potrebno naći dugačku svečanu haljinu za tu prigodu…
E tu su počeli moji problemi…Ja po prirodi perfekcionist nisam bila zadovoljna niti jednom…Mama je sa strpljenjem samnom obilazila brojne trgovine …gradove…pa čak i države!! Haljine ili mi nisu stajale…ili mi se nisu sviđale…ili je netko iz razreda već imao takvu …U drugoj rundi obilaska istih trgovina naišli smo na novu kolekciju…i ja sam pronašla svoju haljinu… bila je to duga satenska haljina na bretele, metalik sive boje…odluka je pala: to je bila moja maturalna haljina!
Ali tu priči nije ni približno kraj!! Moji problemi su tu tek počeli…Kako smo na Maturalnu večeru mogli pozvati 5 osoba ja sam se odlučila za svoju obitelj i prijateljicu…Tjedan dana prije Velike večeri prijateljica me je obavijestila da je nabavila haljinu u kojoj će doći… zatim bez stanke rekla: „Ista je kao tvoja, samo u crvenoj boji!!“ Nisam mogla vjerovati to što čujem…Ona koja je bila upoznata sa mojom beskrajnom potragom za savršenom haljinom koja će se razlikovati od ostalih kupila je istu…a ona će biti moj gost…Duboko me pogodila njezina bezobzirnost ali nisam joj to mogla reći…od šoka…Kod kuće sam lila suze…mama nije znala što da radi samnom… Odlučili smo da ću si sašiti drugu haljinu…kupila sam materijal ali kako je to trebalo biti gotovo za tjedan dana niti jedna krojačica nije imala vremena…moj očaj je bio sve veći…Mama je odlučila da će ona pokušati sašiti ( inače je prilično vješta što se tiče toga) ali je materijal bio kompliciran i nikako nije stajalo…Iscrpivši i zadnju mogućnost pomirila sam se da ću doći u haljini kao i moja gošća (njoj sam već bila dala pozivnicu pa nisam htjela povući poziv).
No dan prije Maturalne haljina se „misteriozno“ zaflekala…tada sam već bila na rubu živčanog sloma spremna da dignem ruke od cijele večeri… Uz angažiranje cijele obitelji haljina je odnesena na kemijsko čišćenje …nazad sam je dobila samo par sati prije početka…
Večer je došla i prošla…bilo kako bilo, haljina je bila najmanje važna…sada to vidim…S prijateljicom se ne čujem više…naravno nije haljina razlog…o našem prestanku prijateljstva sam pisala u postu „Prijatelj se u nevolji poznaje“…iako sam trebala ovo prepoznati kao pokazatelj da nešto nije u redu…no sada to nije ni važno…
Moja obitelj kaže da sa strepnjom iščekuje moje vjenčanje…jer misle ako sam za ovo pravila tolike afere što će biti tek tada….Zajedno se nasmijemo…No ja sam si obećala nešto: Kada i ako dođe vrijeme moga vjenčanja jedino važno će biti zabava…neću se opterećivati vjenčanicom…frizurom…haljinom…jer to je manje važno…osjećaj je bitan…Dali će to biti „obećanje ludom radovanje“ ćemo tek vidjeti…
Post je objavljen 01.06.2006. u 20:24 sati.