Sandi i kukuljice...

Znam da je ovo «prestrašna» vijest na koju sam se jednostavno polomila, zato ne mogu da i vama ne kažem...Čula sam da je Sandi kupio Ferrarija i sad nema love da plati benzin :))...Pa mislim stvarno, nije ni čudo što ova država tone sve dublje i dublje...

****************

Jeste li ikada pomišljali kako bi izgledao čovjek da mu skinete sve kukuljice kojima se skriva od vanjskog svijeta...Kao mali ptić u jajetu, ali koji nikada i ne izlazi iz te ljuske. A ako izađe, osjeća se malim, ogoljenim i slabim. Eto, takvi smo mi ljudi...A neki se skrivaju iza debelih ljusaka svoje ličnosti misleći kako su bog i batina.

Živeći u polusjeni svog pravog života, Njezino lice je uvijek prekrivala tama.
Nikada joj čovjek nije mogao bliže prići jer se bojao što će ugledati. A ona? Ona ljudima nikada i nije davala do znanja kakvo njeno lice zapravo jest. Živjela je u mraku i koračala sjenama nečijih tuđih života.
Bojala je proviriti svoje bljedoliko, mlađahno lice izvan svoje kukuljice misleći kako je ljudi ionako neće shvatiti...Pa čemu se onda izlagati opasnosti?

Živeći tako u sigurnosti svojeg života, zarobljena sama u sebi, dočekala je starost. Shvativši kako joj ne preostaje puno do kraja, počela je razmišljati o svojem životu.
I suze su joj navrle na oči kad je vidjela...samo tamu. Ništa drugo osim tame njezin život nije ispunio.
Ugasivši se poput zaboravljene zvijezde u beskraju svemira, nikome nije falila...nitko je se nije sjetio.

***

I zato nemojte dopustiti da vas vlastite kukuljice umotaju tako čvrsto da ne osjećate svoj vlastiti život. Dopustite drugima da vide vašu osobnost, vaše Ja u totalno ogoljelom smislu. I bit će mnogo suza i mnogo rana. Ali otkrit ćete puno stvari o kojima Ona nikad niti pomisliti nije mogla.


Post je objavljen 30.05.2006. u 00:21 sati.