Hy,people!
Sjećate se kako sam bila tužna i negativna u postu prije ovoga?
E,ja se jakoo dobro sjećam.Možda i previše....
Ok,naravno,moralo je proći neko vrijeme da ta rana zaraste,morala sam proliti još koju suzu,
a onda sam (nakon još jedne neprospavane noći) osjetila da više tako ne boli.Osjetlila sam da ga moram pustiti zauvijek
iz mog života.Morala sam se jednostavno suočiti sa istinom.
A,takva vam je ta prva ljubav...moja je potrajala duže vrijeme,čak i nekoliko godina.
Zbog toga mi je bilo još teže.Ali danas znam da sam učinila pravu stvar.
Dobru i za njega i za mene!Sva sreća da su tu uz mene uvijek bile moje frendice,da me nisu odjebale čak i
kada sam bila u totalnom bedu,kad sam bila NULA za društvo ili kada bi ih iz čista mira sve jednostavno poslala
u "rodno mjesto"!Ne znam jeste li se vi ikada ovako osjećali,ali ako jeste,onda vam ni ne moram previše opisati kako je
meni bilo u ovih zadnjih par dana.
Moramo li tu fazu svi proći???Blago onome tko je odrastao i bez tog osjećaja!
Žao mi je jedino što danas nismo čak ni prijatelji!A toliko smo toga prošli skupa...Previše toga!
A možda jednog dana,možda na zadnjem danu 8. razreda(btw,za godinu dana) ću mu moći bez onih iskrica
prići,pružiti mu ruku i oprostiti se od njega,a da se nešto u meni ne prelomi,slom...
Dobro,dosta o njemu!
ŠKOLA!!!UŽAAS!!Ovi profači fakat nisu normalni!Pišemo ovaj tjedan 3 testa!Engleski,matišu i sutra kemiju-koma!
Nadam se da je vama bolje i da vas ovi ne gnjave toliko!Jedva čekam kraj školske godine!
14.o6.!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Živim za taj datum,e...
Ajde,idem ja sad učit kemiju...pusa i sretno svima da kao i ja,prežive još 2 i pol tjedna šk. godine!
Post je objavljen 29.05.2006. u 17:19 sati.