Marketing
Razvoj članova ljudskog bića u odnosu na dob
U čemu je u stvari razlika između mladih i starijih ljudi? Je li životno iskustvo učinilo starije ljude mudrijima? Zasigurno, no iako životno iskustvo igra važnu ulogu, postoje i neki drugi činitelji koji jako utječu na to da s određenom dobi u životu čovjeka dolaze i određene promjene u načinu gledanja na svijet. Pa, koji su to činitelji?
U prijašnjim postovima spomenuo sam tročlanost ljudskog bića (duh, duša i tijelo), te također i četveročlanost ljudskog bića (fizičko, etersko i astralno tijelo, te JA). Ako uzmemo u obzir i duhovne dijelove koji će se stvarno razviti tek u budućnosti onda imamo sedmeročlanost (fizičko, etersko, i astralno tijelo, JA, duhovno JA, životni duh i duhovni čovjek). I onda ako još uračunamo one dijelove duše (tj. JA) koji ulaze u tjelesni i duhovni dio ljudskog bića pa unutar duše razlikujemo tri člana, onda dobivamo podjelu na devet članova (repetitio est mater studiorum pa ponavljam sve ispočetka: fizičko, etersko, i astralno tijelo, duša osjećaja, duša razuma, duša svijesti, duhovno JA, životni duh i duhovni čovjek). Čemu sve ovo nabrajanje? Uskoro ćete vidjeti (oni malobrojni koji još nisu odustali od čitanja 
).
Rođenje fizičkog tijela je događaj koji nam je svima dobro poznat. Prije toga se naše fizičko tijelo nalazi obavijeno fizičkim tijelom majke i nije samo sposobno za život. Nakon rođenja slijedi intenzivan rast i razvitak samostalnog fizičkog tijela koji traje do sedme godine života. Tada nastupa drugo rođenje o kojem većina ljudi malo zna, a to je rođenje eterskog tj. životnog tijela. Naravno, razvoj fizičkog tijela time ne prestaje, već se kao što znamo nastavlja i dalje, ali sada je najintenzivniji razvoj samostalnog eterskog tijela. Slično fizičkom tijelu i etersko tijelo se do trenutka rođenja u sedmoj godini na određeni način nalazi u majčinom eterskom ovoju, odnosno majčino etersko tijelo ga hrani. Taj trenutak rođenja eterskog tijela, dakle njegovog odvajanja od majčinog eterskog tijela, možemo otprilike povezati sa promjenom mliječnih u trajne zube.
Iduće rođenje nastupa sedam godina kasnije, dakle oko četrnaeste godine života. Tada se rađa astralno tijelo, koje je do tada na neki način obavijeno majčinim astralnim tijelom. Ovo rođenje možemo povezati sa razdobljem puberteta. Tu se, dakle, javlja potreba kod djeteta da razvija svoje posebne karakteristike i da se odijeli od roditelja i njihovog načina razmišljanja. To mu je potrebno da bi moglo razvijati svoje samostalno astralno tijelo. U razdoblju od četrnaeste do dvadeset i prve godine najintenzivniji je razvoj astralnog tijela. Treba također uočiti i to da nakon sedam godina razvoja eterskog tijela (oko četrnaeste godine) nastupa i spolna zrelost.
Idući važan trenutak u životu je dvadeset i prva godina, kada se rađa prvi duševni član - duša osjećaja. Tada je samostalno astralno tijelo već dobro razvijeno, fizičko tijelo je uglavnom završilo sa rastom i razvojem, a rođenjem duše osjećaja mladi čovjek počinje polako osjećati svoje vlastito JA. Zbog toga nije čudno da se u mnogim državama ova dob uzima kao dob u kojoj čovjek dostiže punoljetnost - dakle društvo ga počinje smatrati samostalnom osobom potpuno odgovornom za svoje postupke. U razdoblju od dvadeset i prve do dvadeset i osme godine najintenzivnije se razvija duša osjećaja, i tu čovjek počinje istinski razlikovati što sam osjeća a što mu dolazi od drugih (prije toga je to ponekad vrlo teško razlučiti).
Dolazimo do dvadeset i osme godine kada se rađa duša razuma. Tu čovjek istinski počinje doživljavati svoju samosvijest. Duša razuma se najintenzivnije razvija u razdoblju od dvadeset i osme do trideset i pete godine, a njenim razvojem čovjek počinje sve više razvijati svoje vlastito mišljenje, a sve manje preuzimati tuđa mišljenja. Sposobnost razumijevanja se istinski stiče u ovoj dobi (naravno, to ne znači da je nemoguća i ranije, već samo da u toj dobi svakako postaje daleko jača nego prije).
E sada dolazimo do prijelomnog trenutka u životu mnogih ljudi, do tzv. krize srednjih godina. Naime, često se upravo to dogodi prilikom rođenja duše svijesti oko trideset i pete godine. Svijest je nešto sasvim drugo nego razum. Čovjek koji razumije da je nešto štetno za njega često će i dalje nastaviti to činiti, dok čovjek koji toga postane svjestan nikada više to neće ponoviti. Spomenuh prije da duša svijesti ulazi u duhovni dio ljudskog bića, dakle u duhovni svijet. Stoga nam i sa rođenjem duše svijesti mogu doći velike promjene u životu. Ponekad ljudi čak odbacuju već dobro razvijenu karijeru i zamjenjuju je nečim sasvim drugačijim. Netko to može smatrati vrlo čudnim, no svijest uistinu može jako promijeniti čovjeka.
Sa rađanjem pojedinih duševnih članova čovjeka jako se mijenja i njegov pogled na svijet, te sposobnost učenja iz iskustava. Čovjek tako dobiva nove duševne sposobnosti kojima ne samo da može na drugi način doživljavati nova iskustva, već mu i ona stara iskustva postaju neiscrpna riznica mudrosti. Naravno, ovo vrijedi ukoliko čovjek izvuče ono najbolje iz onog što mu je dato.
Tu sada treba spomenuti i to da je od četrdeset i druge do šezdeset i treće godine života naglasak na duhovnom razvoju čovjeka. Iako su duhovni članovi čovjeka još u "klicama" možemo reći da se sa četrdeset i dvije godine rađa duhovno JA (pa se zato i kaže da čovjek ne može istinski biti duhovni učitelj prije te dobi), sa četrdeset i devet se rađa životni duh, a sa pedeset i šest duhovni čovjek. Možemo reći da je čovjek od šezdeset i tri godine dostigao potpunu zrelost, tj. da je razvio sve one članove koje u tijeku svog života može razviti.
Post je objavljen 29.05.2006. u 02:13 sati.