Sjedim sinoć na drugoj kavi, s drugom frendicom. Draga je to cura. Prijateljica tipa "kava jednom godišnje". Dijelile smo klupu i "in" majčice u osnovnoj školi. Ona je imala same 5-ice, a ja sam prolazila vrlo dobrim. Njoj su starci puni love, a moji su uvijek htjeli puno love. Ona se uvijek super oblačila - lijepo i pristojno, ali moderno. Breakfast at Tiffany's stil. A ja sam se oblačila u ono što sam naslijedila od starije sestre. Ona je starija (ima mlađeg brata), a ja sam mlađa (imam stariju sestru - rekoh to već). Ona je proživjela sve što mladi ljudi valjda trebaju proživjeti kroz određena razdoblja. Mogla je. Ja sam bila mirnija, imala dečka i plažu, društvo s gitarom i voće iz sangrije. Neki bi zaključili da je to luđi provod od njenih jednokratnih vikenda. I moram priznati, da u neku ruku i je. Kad bi mi nudili, ne bih mijenjala sve to za vikende u kolibi, na periferiji, s puno ljudi i avantura. Kako god bilo, ona se sad smirila. Zna što želi - barem neki grubi, okvirni plan. Ima dečka - 5 godina su skupa. Razmišlja o dizanju kredita za dvo- ili tro-soban stan. Ima ponudu za dobar posao u Budimpešti. S puno se stvari ne opterećuje i uživa život. Ne znam da li mogu reći da ona to ionako može, jer joj tata i mama imaju love. Kako god, mislim da lova ipak olakša stvari.
No, nisam zbog toga počela pisati post. Dotakle smo se teme "uspješnost veze". Ja imam iza sebe barem dvije, za koje sam se dobro znojila da funkcioniraju. Za jednu sam mislila da je "to - to". I dok sam mislila da je sve idealno, zapravo je bilo, samo, šteta vremena. Ona pak, ona ima iza sebe nekoliko kratkih ali slatkih valjda, i sada jednu duuuguuu, za koju se zapravo niti ne trudi, a funkcionira. I tad me lupilo po glavi ... da li je veza zaista uspješna ako se moraš za nju truditi da bi funkcionirala?! Zar nije ona prava stvar tek kad shvatiš da u nečemu uživaš i da to nešto funkcionira, a ti si jednostavno - ti. Naravno da tu ne mislim na onaj osnovni trud: "Dragi, ajde danas ti pereš suđe" ili "Draga, ajde danas gledam utakmicu"; i da se pri tom oboje držite svog dijela dogovora. Sa svim tim mislim prvenstveno na to, da s nekim možeš u potpunosti biti to što jesi. Iako to značilo ostaviti dva para čarapa ispod stolice, i jedan na krevetu. Iako to značilo ostaviti tri korištene čaše na nočnom ormariću i zdjelu od salate uz sebe, na krevetu. Iako to značilo uporno ispitivati dragog ili dragu nešto, što ima logičan odgovor, i to baš dok se on ili ona pokušava skoncentrirati na to, kako najbolje sročiti rečenicu. I iako to značilo skoknuti do kreveta već obućen i spreman za na posao, s torbom na leđima, samo zato jer draga ili dragi želi još jednu pusu i još jedan zagrljaj. I još jednu pusu. A može i zagrljaj :)
Nađite si nekoga, tko vam neće popiti životnu energiju, a da toga nije ni svjestan. Nađite si nekoga, s kime možete biti vi - takvi kakvi jeste. Jer, lijepo je trošiti energiju i na neke druge stvari ...
Post je objavljen 25.05.2006. u 20:32 sati.