"Matrix" je bio simbolom planetarne manipulacije, ali istovremeno putokazom prema beskrajnim mogućnostima oslobođene duše. Naša današnja priča ima za junake inženjere, fizičare, matematičare - učesnike u supertajnim američkim projektima "Philadelphia Experiment", "Montauk Project", "Phoenix Project". O kronologiji projekata je bilo više riječi u prethodna tri posta. Danas nekoliko novih detalja.
Samo su tri znanstvenika preživjela seriju projekata od 1960-ih do kraja 1980-ih poznatih pod zajedničkim nazivom "The Montauk Project". To su: Preston Nicholas, Duncan Cameron i Al Bielek. Postoji osam video kazeta na kojima se po prvi put zajedno pojavljuju ova trojica istraživača. (Ovi video materijali se definitivno ne mogu nabaviti u slobodnoj prodaji.)
"First Underground Interview" je sniman u podrumu kuće bugarskog istraživača, 1989 godine. Mada su kopije lošeg kvaliteta prvi mi je utisak bio da ovi ljudi znaju o čemu govore. Pred sobom su imali pet slušalaca koji su ih obasipali pitanjima i odgovori su dolazili bez zastajkivanja i nagađanja; činilo se da se iskazi trojice dopunjavaju i isprepliću.
Preston Nicholas, sa barem 150 kg i tamnim naočalama koje ne skida, je preko 30 minuta lako dao uvod u povijest niza projekata kojima je on bio pokretačka snaga. Govorio je o "Projektu nevidljivosti" u kojemu ne samo da nestaju ratni brodovi ili avioni, već i ljudi. Pokazao je slike dva štapa za ribolov i jednog čovjeka. I onda je objasnio kako su te metode razvijane tokom 1980-ih u kojima bi ljudi ostajali nevidljivi po 72 sata.
Detaljno je opisivao putovanje kroz vrijeme. Između ostalog, put u budućnost, u godinu 6048 i posjetu gradu bez ljudi sa statuom od čistog zlata u središtu. Spominjao je i probleme u projektu kada bi slali misije ( do 12 ljudi) koje se ne bi nikada vratile.
Al Bielek, kontroverzni doktor fizike, jedan od dvojice koji je putovao iz "Philadelpia Experiment"-a 1943. godine u "Phoenix Project" 1983. godine. Daje pozadinu projektima od njihovih 1930-ih godina. Istrajava u tezi da je Tesla bio imenovan od FDR-a za prvog direktora projekta 1934. godine da bi namjerno sabotirao projekt 1942 strahujući od njegove zlouporabe i manipulacije ljudima. Bielek izvlači ispod povijesne prašine tezu da su Nacisti izgubili Njemačku ali da nisu nikada poraženi. Nacističkim zlatom ITT je nastavljao projekte na američkom tlu četrdestih i pedesetih godina.
Naravno, Bielek spominje Antarktiku kao tadašnje sklonište Naci mašinerije. ("najbolje čuvanoj tajni u povijesti")
Duncan Cameron je staloženi i nenametljivi drugi član dvojca koji premošćuje vrijeme i prostor između 1943. i 1983. On se fokusira na nove teme kao što su reprogramiranje naše svijesti. Naime, istraživanja su pokazala da prilikom seksualnog odnosa, neposredno prije orgazma, svijesno i pod-svjesno biva povezano jednim otvorom. Ako se ti trenuci mogu malo odužiti dobit će se dovoljno vremena da se reporogramira personalnost osobe.
Pored toga, Cameron je govorio i o ubačenim čipovima u organizam tokom šezdesetih. Bili su metalni i mogli su se operativno ukloniti. Već tokom sedamdesetih i osamdesetih razvijena je serija čipova koji bi bili u mozgu, u obje polovice, i nije postojao način da ih se bezopasno ukloni. Njegova sugestija je da je tehnologija ugrađivanja razrađena sa frakcijom vanzemaljaca.
"Second Underground Interview" snimljen je 1992. Al Bielek detaljno opisuje tehnologiju "Vremenskog tunela" koji je napravljen prema uputama vanzemaljaca. Usput, informira o sporazumima između američke i njemačke vlade sa Grejsima, Reptilijancima i predstavnicima civlizacije sa Plejada.
Jedan od ciljeva "Phoenix" projekta bila je i teledeportacija. Bielek govori o eksperimentima u kojima su osobe slane na daljinu do 120.000 svjetlosnih godina. Kada je 1986. Projekat zatvoren na intervenciju američkog Kongresa, došlo je do interesantne situacije. Stotine miliona dolara vrijedna oprema u Montauk bazi na Long Island-u bila je nekoliko dana dostupna javnosti prije nego je sve sravnjeno sa zemljom. Taj prozorčić od nekoliko dana omogućio je Bieleku da napravi seriju od stotine slika objekata, opreme, dijagrama koji se prezentiraju u ovom videu.
"Third Underground Interview" je napravljen nekoliko mjeseci nakon drugog. Al Bielek ide u detalje putovanja kroz vrijeme i prostor. Govori o vortex-u veličine do 15 metara i odašiljačima na različitim planetama. Onaj sa Zemlje, ispod Montauk-a, bi ih slao na Mars, Mjesec, planete izvan našeg suncevog sistema, pa i izvan nama znanog Univerzuma. Bielek se prisjeća svojih posjeta Marsu. Tamošnji odašiljač još uvijek radi. Ostaci drevne civilizacije na Marsu su još uvijek dobro očuvani. Ipak, osim građevina, nisu naišli na tijela ili kosture. Time samo potvrđuju tezu da je ova civilizacija planski napustila "crveni" Planet. Starost ruina procjenio je na 10000-20000 godina. Interesantna je i tvrdnja da se sa Marsa donijeto 15.000 metričkih tona zlata.
Bielek tvrdi da se godišnje u eksperimentima, samo u Montauku, koristilo 10.000 djece. Najčešće 12-17 godina starih. A Phoenix tehnologija se koristila na 25 lokacija u SAD-u. Jedan broj je slan kroz vremenski tunel; na dijelu njih su vršena tesiranja reprogramiranja osobnosti itd. (Podsjećanje: godišnje u Americi nestaje blizu milion ljudi. Polovina su djeca. Najveći broj se nikada ne pronađe.)
Manji projekat u okviru Montauk-a bio je i dokazivanje tvrdnje da se mogu materijalizirati slike iz naše svijesti. Dovoljno jasna vizualizacija, odnosno slika iz naših misli, dovodila je do materijalizacije fizičkog predmeta. Ne do holograma. Drugim riječima, zamislimo li novčanicu od 100 dolara, trenutak kasnije bismo je držali u rukama. Prema Bieleku, ovaj projekat je uspio, razrađene su procedure i tehnike i onda je zatvoren.
Sredinom 1980-ih došlo je do prve računalne pobune. Neposredno prije zatvaranja kompletnog projekta, jedan od glavnih računala je otkazao poslušnost i počeo je samostalno donositi odluke.
Četvrta serija video zapisa dalje razrađuje iskustva teledeportacije. Al Bielek govori o četiri bio-ritma planete Zemlje i značaju izbora datuma za vremenska putovanja (na primjer, prva polovina osmog mjeseca je idealna za takva putovanja). Govori se o peto-dimenzionalnom prostoru: uobičajene tri dimenzije, Ajnstajnova četvrta i cikličnom Torusu koji nosi svih pet dimenzija i iz koga se može ući u bilo koju vremensku ili prostornu točku, uključujući paralelne dimenzije i svijetove. Izvan torusa je van-vremenska realnost, bez prošlosti i budućnosti. Gdje se sve odigrava "sada".
Preston Nicholas, ključni inženjer projekata, uz slajdove opisuje način rada odašiljača i primaoce vremenskih valova, antene i pojačala uma (novi izrazi, još nisu zaživjeli). Čak je i demonstrirao među publikom primjer u kome računalo šalje sliku elektronskim slikovnim zapisom, a publika je prima.
Sheme, dijagrami, slike jednog znanstvenog podzemnog svijeta, na podzemnim kazetama. Koji ne priznaju vremenske i prostorne granice. Ali dižu barijere među ljudima. Da bi elita manipulirala većinom.
Post je objavljen 27.05.2006. u 00:14 sati.