... naravno, poticaj je morao, kao i svima nama tugaljivo-euforicnim bicima, doci izvana. Hvala sestra! ... na mnogocemu, ali je u trenutnome kontekstu vazno to sto me je podsjetila:
1. kako vrijeme leti i
2. kako se rijetko javljam.
Cime bih se ja to morala javiti i zasto?
E pa s izvjescima iz dalekoga svijeta. Vec nekoliko mjeseci tako se ja, rodjena ZagrePcanka, gubim po ulicama sjevernoga Amsterdama, iliti Petrograda, Sankt-Peterburga, Saint-Petersburga. Zasto? Nije vazno zasto konkretno, konkretno nikada nije najvaznije za pricu... No, ipak i unatoc: za znatizeljne: poradi intelektualnoga razvoja se:
1. borim s ruskom administracijom;
2. svakoga dana imam priliku pratiti entomolosku raznolikost vrste buba zvanih popularno zohari iliti u latinskom Dictyoperas? (sorry, agronomi na nepreciznostima...);
3. suocavam se sa spoznajom o vlastitoj nevaznosti;
4. potpisujem na cirilici;
5. hranim kupusom, susenom ribom, prjanikima i sushkima (nabrojimo samo dio);
6. smirujem Baltikom i Nevom, a ne Karlovackom ili Ozujskim;
7. bojim metroa, tzv. crnih udovica i skinsa (uglavnom),
itd., itd., itd. Popis ce se sam - pisuci ovaj dnevnik - nadopuniti.
Da ne bi sve izgledalo tako crno, za jarkije boje Petrograda i moje nostalgije pobrinuli se muzeji, kazalista, mostovi, predivna arhitektura, ludi, najludji koncerti, (varljiv) osjecaj slobode, knjige i knjizare, karanfili, galebi s Finskoga zaljeva, zanimljivi ljudi...
Dan je ovdje dug, i sve duzi, a noc kratka, i sve kraca. Uskoro Bijele noci - ah, oh, tablete za spavanje jos nisam pocela piti, nabavila tek ocale - kad nece biti dovoljno za san: ocekujte kakvo izvjesce.
Pipi_piaf vas srdacno pozdravlja.
Post je objavljen 24.05.2006. u 19:34 sati.