debilan dan..
debilni ljudi..
debilno okruzenje..
debilno sve..
glupo crnilo i pesimizam..
sto te budi u meni..?
nestani, ne zelim te, previse je toga, ne mogu sve odjednom..
prozeta ljutnjom, mrznjom, crnim mislima zelim nestat zajedno s tobom!
tako je to kad imas nemirnu noc, kad dan krivo pocne, kad u svemu pokusas pronaci nesto lijepo jer to je tvoj zivot, i koliko god nastojis biti draga, ljubazna, puna ljubavi, crna strana pobjedjuje...
put te vodi ka odustajanju.. mozes / ne moras.. ali budem..
i uvijek tako, nesredjena moja proslosti ja vise nemam snage, tko god me htio ubiti..
ubio me..
i svaki debilni put isto...!
i sutra nastavljamo kao da nista nije bilo... da, upravo tako... ti osjecaji se nakupljaju i nakupljaju, oziljci ostaju.. al zivot ide.. zajedno s njima, cineci se da je sve savrseno, kao da nikada nije bilo niceg 'stranog', 'bol ne postoji' zivot, al dosta mi je!
zelim se istrest, izvikat, dusu boli izbacit iz sebe, no ne dopusta mi...
muci me..
daje mi kusnje koje nisam spremna iskusiti.. nisam jaka dovoljno..
zna to i namjerno me vraca nazad.. namjerno..!
sto li se dogodilo, ne znam gdje sam pogrijesila, zasto me vracas.. shvati, samim vracanjem ne postizemo nista, ne znam gdje grijesim, uvijek isto, ta bol koja ne moze biti preboljena, jos...
butterfly effect jednom rijecju.. da, mozda zavrsim k'o i on..al' neka bude sto prije..
prekidanje rada, zaustavljanje vremena, posvecivanje sebe drugima.. mora tako biti, nema izlaza trenutno
zelim da stane i prestane..
u nemogucnosti vristati, a to se cini kao jedini izbor.
povratak, bol, ljutnja, borba, plac i naposljetku odustajanje..
al' sutra je novi dan, potpuno drugaciji, za novo ucenje, ponavljanje gradiva, sa starim 'nevidljivim' ranama...
da, da.. ova runda je tvoja, sve cesce nosis pobjedu, neka ti..
ja dizem bijelu zastavu.. a kad se predam..
ustrijeli me..
molim te..
Post je objavljen 24.05.2006. u 17:27 sati.