Mijenjam se... I to je jedino postojano u mojim danima! Budim se svakog jutra, pogled bacam kroz prozore duše, radujem se novom danu koji mi već izmiče… Primijećujem da je u novom danu sve drugačije – osim mijene. Ona je tu, ona je moja stara znanica… Uvijek je tu: ista danas kao i jučer.
Ipak, ono što me čini, kao da se ne mijenja?! A tako bih htio… Htio bih da se moja ćud promijeni, da vuk se pretvori u janje… Htio bih da srce od kamena postane srcem od mesa… Htio bih da moje ruke budu otvorene za zagrljaj i moja suza da bude isplakana nad bijedom bližnjega. Tako bih htio biti zraka dobrote Prisutnoga u našim svagdanima. I pronijeti glas Vječnoga našim životima… Htio bih, ali ne nalazim snage doći do Izvora. Jer… Samo na Izvoru napajam se vodom koja mijenja smrt u život, koja je kadra opiti vječnošću… Samo na Izvoru mogu biti zahvaćen novošću života i biti nanovo rođen. Samo na Izvoru, u luci koja nudi smiraj mojoj ćudi i srcu…
Post je objavljen 22.05.2006. u 00:05 sati.