U ovu divnu svibanjsku noć plačem nad krhotinama naše ljubavi. Od kada su nam se pogledi prvi put sreli, osjećam miris tvog tijela uz sebe. Možda živimo dva različita života, ali jednu sudbinu. Preko milja udaljenosti čujem vapaj tvog tijela kao u meke noći kada sam te ljubila na balkonu snova. Živim, dišem, umirem za tebe. Obećavam ti da ćeš umrijeti u mom naručju- sjajna zvijezda sjat će ti nad glavom dok ti mrsim srebrnu kosu. Umrijet ćemo zajedno, tamo gdje Bog ubija svoje anđele. I mrtvi ćemo živjeti u paklu među nesretnim ljubavnicima dok se zadnja zvijezda u svemiru ne rasprsne u jezero sjaja. Voljet ću te dok je svijeta i vijeka.
Post je objavljen 21.05.2006. u 20:14 sati.