Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/domoljubni

Marketing

PROSTITUCIJA U HRVATSKOJ


Rasprave o legalizaciji najstarijeg zanata podijelile hrvatsku političku scenu

Političari ODLUČUJU i o najstarijem zanatu

HDZ, HSS i HSP protive se legalizaciji prostitucije, dok je IDS, HNS i HSLS podupiru. SDP još nema načelni stav, iako je prvi put ideja o legalizaciji došla još 2000. baš iz redova te stranke

Antun Kapraljević: «Vrlo dobro znam kako stvari funkcioniraju na liniji recepcija – djevojka - taksist. Za nekoliko tisuća eura mogu se «unajmiti» zgodne i poznate djevojke»

Boris Kunst: «Legalizaciji prostitucije protive se lažni moralisti. Prostitutkama se moraju omogućiti otvaranje obrta, socijalna prava, zdravstvena zaštita i, dakako, sindikat…»

Ženske udruge pitaju što bi ženama koje prodaju svoje tijelo pisalo u radnim knjižicama i kako bi se i gdje djevojke osposobljavale za to zanimanje

Javna rasprava o potrebi legalizacije ili dekriminalizacije prostitucije započela je nedavno okruglim stolom na kojem su sudjelovale Janice G. Raymond, američka profesorica etike sa Sveučilišta u Massachusettsu, predstavnice nevladinih ženskih udruga i parlamentarnih stranaka.
lako se o mogućnosti legalizacije govori već dulje vrijeme, još od mandata Šime Lučina, SDP-ova ministra policije, najveću je prašinu prije nekoliko mjeseci podigao sindikalist Boris Kunst rekavši da se legalizaciji prostitucije protive lažni moralisti, te je predložio da se prostitutkama omogući otvaranje obrta, socijalna prava, zdravstvena zaštita i, dakako, sindikat.
Kunstovu je izjavu najoštrije komentirala potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor, poručivši da legalizacija neće proći dok je ona u Vladi.
Načelno su, u povodu Kunstove izjave, svoj stav o legalizaciji prostitucije iznijele i druge stranke. HDZ, HSS i HSP izjasnili su se izričito protiv, a za legalizaciju bi, kako su najavili, u Saboru digli ruku zastupnici IDS-a, HNS-a i HSLS-a. lako je prvi put ideja o legalizaciji prostitucije došla još 2000. baš iz redova njihove stranke, SDP zasad, kako se doznaje, nema načelni stav pa bi njihovi zastupnici najvjerojatnije glasali po vlastitoj savjesti. Istodobno se čini da ni temeljni stav HDZ-a nije tako jasan kako je izgledalo u početku.
Najveći protivnici legalizacije ipak su ženske udruge koje pitaju kako bi se djevojčice pripremale za to zanimanje, što bi ženama koje prodaju svoje tijelo pisalo u radnim knjižicama i bi li se takav posao na «burzi» smio odbiti ili ne bi, te kako bi se i gdje djevojke školovale i osposobljavale za to.
«Društvo treba preispitati zašto, umjesto da zaštiti žensko tijelo, o smanjenju nezaposlenosti razmišlja kroz legalizaciju prostitucije», poručuju iz ženskih udruga zahtijevajući opsežnu javnu raspravu koja bi prethodila eventualnoj promjeni zakona.
Osnovna pitanja koja ženske udruge postavljaju političarima koji će na kraju, ruku na srce, izglasati ovakav ili onakav zakon jesu: Želimo li biti država u kojoj je ljudsko tijelo roba na prodaju i smatramo li prostituciju uopće oblikom nasilja i eksploatacije ili poslovnom djelatnošću?
Oni koji misle da je riječ o neiskorjenjivoj pojavi pa, uostalom i «najstarijem zanatu», legalizaciju smatraju manjim od dva zla. Kako objašnjavaju, ona bi, kao prvo, osigurala dekriminalizaciju prostitutki, odnosno one više ne bi zbog posla kojim se bave bile kažnjavane, zatim imale bi zdravstvenu zaštitu kojom bi se smanjio broj zaraženih spolno prenosivim bolestima, a povećala bi se i socijalna sigurnost prostitutki.
Protivnici legalizacije, međutim, tvrde da bi se time potpomogla seksualna industrija, da bi se svodnici promaknuli u biznismene, a nasilje i trgovina ženama i djecom dodatno povećali.
Jedino što je zajedničko oštrim protivnicima i zagovarateljima legalizacije prostitucije jest potreba da obustavi svako kažnjavanje žena koje se bave prostitucijom. U prvom slučaju zato što ih se smatra žrtvama a ne počiniteljicama kriminalnog pomaganja, a u drugom slučaju iz potrebe da država ubuduće svoju «pinku» ubere iz te, nazovimo je - uslužne djelatnosti.
Što god političari na kraju, odlučili, posve je vjerojatno da će ulična prostitucija i dalje biti posao siromašnih, uglavnom bolesnih žena, a da će «visoka» prostitucija ostati rezervirana za mlade, zgodne i nerijetko poslovno uspješne cure za koje je teško povjerovati da će im ikada trebati - sindikat.


Ljetne gaže na jahtama

Prostitutku je moguće naručiti u gotovo svakom boljem, posebice zagrebačkom hotelu, tvrdi za Vjesnik sugovornik. koji je želio ostati anoniman. Antun Kapraljević iz HNS-a istaknuo je na okruglom stolu da se vrlo dobro zna kako stvari funkcioniraju na «liniji recepcija - djevojka - taksist». Među «zlatnom mladeži» i bogatim poduzetnicima Zagreba, za nekoliko tisuća eura mogu se «unajmiti» zgodne, nerijetko i u javnosti poznate djevojke koje se, pod krinkom medijske slave stečene na TV-ekranu, u svijetu mode, manekenstva ili glazbe, zapravo bave znatno unosnijim poslom.
Prošloga su ljeta, među onima dubljeg džepa osobito bile u modi tzv. ljetne gaže, odnosno dvotjedni dolasci cura na skupe unajmljene jahte kojima se u većem društvu krstarilo jadranskom obalom. Takav jednotjedni aranžman «skupe» su cure, navodno, cijenile između dvije i tri tisuće eura...


Žrtve PTSP-a i drugih bolesti

Ženske udruge prostituciju smatraju jednim od oblika nasilja nad ženama, a istraživanje koje je obuhvatilo oko pet stotina prostitutki iz pet zemalja pokazalo je da se u čak 67 posto slučajeva kod žena koje se bave prostitucijom javljaju simptomi karakteristični za posttraumatski stresni poremećaj ratnih veterana. Toliki postotak PTSP-a nalazi se još samo u žena žrtava nasilja, silovanja i drugih oblika torture. Međunarodne studije pokazuju da prostitutke nerijetko osjećaju simptome PTSP-a, i to ponajprije - flash backove, duboku anksioznost i depresiju, nesanicu i stres. Jedna kanadska studija pokazala je kako je vjerojatnost za samoubojstvo među prostitutkama 40 posto veća negoli u ženskoj populaciji općenito. Iz toga se može zaključiti i da prostitucija izravno povećava žensku smrtnost. Najveći dio prostitutki redovito je izložen zlostavljanju, silovanju, fizičkim napadima, mučenju, neželjenim trudnoćama, neplodnosti, ozljedama ili trajnim ozljedama genitalnoga područja i anusa. Osobito je prisutan rizik od infekcije HIV-om, odnosno AIDS-om.
Dakako, s prostitucijom je blisko povezan i rastući svjetski problem trgovanja ženama. UN procjenjuje kako oko četiri milijuna žena i djece godišnje postaju žrtve trgovine ljudima, a većina ih se iskorištava u seksualne svrhe. Prema nekim podacima čak 500 tisuća žena prodano je godišnje na lokalna tržišta prostitucije u Europi.
Trgovci ljudima žene najčešće privlače primamljivim ponudama za rad u inozemstvu, a kada stignu u zemlju odredišta, obično im oduzimaju dokumente, siluju ih i seksualno zlostavljaju kako bi ih «inicirali» za buduće zanimanje. Na kraju se takve žene obično zatvaraju u klubove i bordele, u kojima su prisiljene na prostituciju i gdje žive u potpunoj izolaciji. Upravo je takav slučaj potresao prostore bivše Jugoslavije prije nekoliko mjeseci, kada je u mostarskoj bolnici umrla Olena Popik, 21-godišnja djevojka iz Ukrajine, oboljela od AIDS-a, zaražena hepatitisom C i tuberkulozom, od koje je službeno i preminula. Prije ropstva u Hercegovini Olena je svoje usluge godinu dana prodavala i u nekoliko slovenskih gradova. Jedno vrijeme boravila je i u Budimpešti, potom u Beogradu te manjim gradovima u Srbiji. Tragični put te djevojke u BiH krenuo je iz Tuzle, preko Zenice, Travnika, Kiseljaka i završio u Mostaru. Optuženi svodnik Yenan Golić iznajmljivao je Olenu kome je god stigao, a odnos s ukrajinskom djevojkom koštao je 50 eura, s tim da je na dan imala desetak klijenata.
Smrt Olene Popik prvi je put ozbiljnije uzdrmala i hrvatsku javnost, zorno dokazujući da je trgovanje ženama oko nas, te natjerala očito brojne konzumente njezinih usluga s područja Hercegovine i Imotskoga na testiranje na virus HIV-a.


Novinski oglasi bez sankcija

Iako je prostitucija u Hrvatskoj izvan zakona, oglašavanje u novinama ne sankcionira nitko. Broj vrlo eksplicitnih oglasa u tisku svakim je danom sve veći, a slična je situacija i na internetu. Uz tzv. obične prostitutke nude se i mladi dečki, te usluge promiskuitetnih, ali maštovitih parova. Samo u posljednjem broju najvećeg hrvatskog oglasnika tiskano je 159 oglasa u kojima se pojedinačno ili agencijski nude raznolike ženske seksualne usluge. Jedan sat u prosjeku košta 600 kuna ili 80 eura, a polusatna zabava 400 kuna, odnosno 60 eura. Nude se plavuše, crnke, crvenokose, domine, podložne, divlje, strasne, u vlastitom prostoru, u hotelu, na putovanju, za poslovne partnere, za poslije večere, za cijelu noć, za starije, za neiskusne, no, u prvom redu - galantne i, dakako, situirane.


Policija hvata «cure s ceste»

Prekršajni zakon koji u Hrvatskoj trenutačno kažnjava prostitutke, navodi da će se onaj tko se odaje prostituciji kazniti za taj prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 njemačkih maraka ili kaznom zatvora do 30 dana. Onaj, međutim, tko radi zarade organizira ili omogući pružanje seksualnih usluga kaznit će se novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine, a onaj tko drugu osobu radi zarade silom ili prijetnjom uporabe sile ili obmanom prisili ili navede na pružanje seksualnih usluga kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
U Hrvatskoj su prošle godine pokrenuta 332 prekršajna postupka zbog bavljenja prostitucijom, te donesena 283 okrivljujuća rješenja, što je, ako se usporedi s približno 3500 prostitutki koje «obavljaju posao», izrazito niska razina sankcioniranja.
Iako se iz policijskih podataka ne može utvrditi o kojoj je vrsti prostitucije riječ, poznato je da se policija uglavnom bavi «curama s ceste» koje za svoje usluge naplaćuju nekoliko stotina kuna, ali ne i tzv. visokom prostitucijom gdje se «okreće» uistinu golemi novac.


Prostitucija u Europi

Liberalna Švedska prepolovila je prostituciju na svom prostoru. Osnova je švedskog modela dekriminalizacija prostitutki, ali i kažnjavanje ne samo makroa, nego i korisnika usluga. Drugim riječima - prostitutka u Švedskoj ne krši zakon prodajući svoje tijelo, ali to čini muškarac koji joj plati za uslugu, kao i onaj koji među njima posreduje. Svodnici se u toj zemlji tako mogu kazniti najmanjom kaznom od dvije godine zatvora, dok korisnike očekuje novčana kazna, pa čak i zatvor do šest mjeseci. Kažnjiv je već i sam pokušaj kupovanja seksualnih usluga.
Kritičari švedskog modela priznaju da je Švedska tako smanjila eksploataciju ženskog tijela, no dodaju da se prostitucija zapravo samo iz te zemlje preselila u susjedne, bivše zemlje SSSR-a gdje se seksualne usluge kupuju po još nižim cijenama. Zato Šveđani razmišljaju da svoj zakon urede tako da funkcionira za svakog građanina Švedske bez obzira u kojoj se zemlji nalazio. U Njemačkoj legalno radi 400.000 prostitutki koje potpisuju poslovne ugovore s makroima, a oni su tretirani kao i svi ostali poslodavci. Taj status jamči im mirovinu i socijalno osiguranje, ali i plaćanje poreza državi. Nakon prekida radnog odnosa država im se, zauzvrat, obvezuje pomoći u prekvalifikaciji.
Prostituciju je legalizirala i Slovenija gdje legalno radi oko 1400 domaćih prostitutki i između 300 i 600 strankinja po barovima. Cijena pojedinačne usluge je oko 120 eura, a «vikend-aranžmana» oko 750 eura. U Nizozemskoj je prostitucija uistinu velik biznis i čini oko pet posto ukupne ekonomije, a godišnja zarada Amsterdama od oporezivanja prostitucije doseže milijardu dolara.
Prostitucija je legalna i u Francuskoj, Danskoj, Luksemburgu, Italiji, Španjolskoj i Poljskoj. Mnoge zemlje je još nisu regulirale, ali ni zabranile, za razliku od Irske gdje je izvan zakona.




Post je objavljen 18.05.2006. u 12:20 sati.