Marketing
Tu sam! Mašem s monitora :)
Ujutro sam se rano probudila, sva ukočena od spavanja na kauču. Budilica mi je bila navinuta na šest sati, no ugasila sam je i prije nego što je počela zvoniti. U trbuhu grč užasa, gori od onih koje sam osjećala na faksu prije ispita. Danas je bio dan "D", dan kada sam napokon trebala saznati ima li u meni života ili nema. Kod ginekologa sam se naručila već u 8 sati, no do tada je bilo još puno vremena... Glavom su mi prolazile najgroznije misli, sjećanja na prve tri neuspjele trudnoće, izraz razočaranja na licu mog doktora kada bi pogledao po tko zna koji puta na monitor, kiretaže... Panika nije ostavljala prostora za optimizam, pa sam nervozno šetala po stanu iz sobe u sobu dok napokon nije došlo vrijeme za tuširanje i spremanje.
Izašla sam iz kuće gumenih nogu, nadajući se da neću pasti u nesvijest na putu do ginekologa. A baš je bilo teško jutro, vruće i sparno... Onaj šašavi Vakula na televiziji je objašnjavao da se u Zagrebu dogodio fen efekt zbog čega je ovako toplo... Krečući se s noge na nogu do ambulante, prolazila sam uz veliki drvored lipa. U sebi sam neprestano molila "daj mi bilo kakav znak, nešto što ću prepoznati i po čemu ću znati da će biti dobro..." Tišina. Ništa. Samo udaranje mog srca u ušima. Zatvorila sam na trenutak oči i duboko udahnula. U tome trenu nosnice mi je ispunio opojni miris prvih cvjetova lipa, miris koji mi je najdraži i zbog kojeg sam satima znala ležati na klupici u parku samo da bih u njemu uživala... Lipe, moje vjenčanje i "Lipe cvatu", stari Slaveni koji su sastanke održavali ispod lipa upravo zbog njihova smirujućeg mirisa, lipe = mir = odgovor na moju molitvu... Budi mirna, sve će biti kako treba. Teško je to opisati, tu dodatnu snagu koja me je gurnula prema ambulanti.
Ipak, čim sam legla na stol, moj duhovni doživljaj ostao je daleko poput sjećanja, a u želudac se vratio već dobro poznati grč. Ginekolog je navlačio prezervativ na sondu i nešto pričao, no njegove riječi nisu dolazile do mene. Spominjao je osiguravajuću kuću, smanjen broj klijenata i manju zaradu, ali ništa me od toga nije zanimalo. Učinak bi vjerojatno bio isti da je pričao o Patuljku i sedam Snjeguljica... Htjela sam znati samo jedno.
- Ooooo vidi ti to... - bile su njegove prve riječi. Okrenuo je monitor prema meni. Prizor je sadržavao sve čemu sam se ikada nadala: veliki, prostrani gestacijski mjehur i jednu malenu mrvicu, vjerojatno zaposlenu hranjenjem i razvojem. Taj centimetar života je u meni, nešto maleno se na meni hrani i u potpunosti o meni ovisi... Suze su mi bez prestanka tekle i samo sam uspjevala ponavljati pitanje:
- Vidite li srce?! Jel živo?
- Živo je, postoji srčana akcija...
Dalje više ništa nisam čula i ništa više nije bilo važno. Nitko više nije postojao već samo taj mali centimetar u kojem se odjednom našlo središte mojeg života.
Dakle, prešla sam prvi prag, a do milijuna nas očekuje sedmomjesečno putovanje... Ako je suditi po početku, moglo bi biti ugodno i puno ljubavi. 
A ako hoćete vidjeti središte mog koordinatnog sustava, kliknite OVDJE
Post je objavljen 17.05.2006. u 20:59 sati.