-> Ovo je moja najdraža pjesma. Oduvijek mi je bila. Otkada sam ju prvi puta čula. Najdraža mi je i najljepša pjesma.. i bilo je trenutaka kada sam se u njoj pronalazila...
Nekako s proljeća, uvijek meni doluta
neka čežnja tamna, tiha mudrost davna...
spuštam ja stare kofere na perone sudbine,
to je miris zrelih godina, moj kaput baš je težak, najdraža...
nekako s proljeća, ja se sjetim starih drugova,
probude se u meni, svi dernesi pijani...
kad nosim stare cipele, one znaju moje ulice
to je boja crno-ponoćna, moji koraci baš su teški najdraža...
i opet taj osjećaj samoće, kad neće nikog mene krene i hoće...
i opet mrakom svoje pjesme bojim, pijan od želje, za usnama tvojim...
sav sam ti od ludila, nekako s proljeća...
nekako s proljeća, sjeti mene nepravda
na pobjede, poraze i sve lažne obzire...
napravim račun praštanja, popijem pusta maštanja,
to je ukus lijepog kajanja, moji kapci baš su teški najdraža...
nekako s proljeća, noć mi oči otvara,
nemam san da uhvatim, nema dana da ne izgubim...
a hoću, da te vodim ja tragom sunca, jugom maslina,
to je dodir tvojih bedara, moja duša baš te voli najdraža...
i opet taj osjećaj samoće, kad neće nikog mene krene i hoće...
i opet mrakom svoje pjesme bojim, pijan od želje, za usnama tvojim...
sav sam ti od ludila, nekako s proljeća...
sav sam ti od ludila bez tebe s proljeća...
-> A došao je i račun za telefon.. ubit će me moji!!
Post je objavljen 16.05.2006. u 12:02 sati.