evo upravo procitah jedan komentar na asjabinom blogu, uglavnom komentirao je marin.. a njegove rijeci, neznam vise na koju temu su isle, nisam procitala, a ide ovako;
'Ah, upoznao sam mnoge ljude koji su me istog trena privukli svojim šarmom, ali to nije nužno impliciralo neku seksualnu energiju. Iako je posrijedi i bila neka čudna 'zaljubljenost'. Koliko god to zvučalo egoistično, to su najčešće bile osobe u kojima sam prepoznao komadić sebe. Ili još češće, komadić onoga što bih ja želio biti.'
to je bilo davno, pa mi je glupo sad komentirat, al inspiriralo me...
mi ljudi svi imamo sve i svacije osobine, neke jace, neke slabije izrazene, i svi imamo sve mogucnosti za postic sto god zelimo na ovom svijetu, ali bas SVE...
tekst davno procitan i urezan u mom pamcenju :
NEMOGUCE JE SAMO VELIKA RIJEC KOJU KORISTE MALI LJUDI DA BI LAKSE ZIVJELI U SVIJETU KOJI IM JE DAN, UMJESTO DA POTRAZE SNAGU DA BI GA PROMIJENILI.
NEMOGUCE NIJE CINJENICA, TO JE MISLJENJE.
NEMOGUCE NIJE IZJAVA , TO JE IZAZOV.
NEMOGUCE JE MOGUCNOST.
NEMOGUCE JE PRIVREMENO.
NEMOGUCE JE NISTA..
ovo je prekrasno i istinito naravno.. toliku snagu ti da za nastavit dalje..
vratimo se na temu;
ta zaljubljenost koju marin komentira je samo dokaz koliko on sebe voli, i tako treba i biti, jer da bi volio nekoga drugog, nebitno da li je ta osoba muskog ili zenskog spola, bez obzira o kojoj vrsti ljubavi pricamo, prvo sebe moras volit..
svi imamo sve mogucnosti za postat sto zelimo, neki odustaju..
zbog nevjerice..
straha..
postaju ogorceni na zivot, sebe, druge...
ostaju nezadovoljne sitne duse..
koje u svom ocaju povlace sto vise ljudi za sobom...
-najnizi rang covjecanstva...
rijetki se izvuku, nemojte dopustit da vam se uvuku pod kozu, alarmirajte se na vrijeme.. mnogi koji su bili duhovno prosvijetljeni su propali upravo zbog stupanja u vezu s takvom osobom...
rijetki se probude... a kad se probude misle da je prekasno, opet padaju... al nikad nije kasno..
ako si upao u brak sa djecom, vezan za takvog ocajnika, ima nade za tebe, ne odustaj... stavi djecu na svoje noge i bjez... (inspirirana zivotom meni drage osobe) ta meni draga osoba je pretrpila i batine i varanja i pijanog muza i bjezanje od pijane budale(muza) u 8.-om mjesecu trudnoce po kuci, policiju i sl stvari.. jako tezak zivot, no probudila se, i izdize i muza, unatoc svemu, od tog niskog svijeta, al nikad ga vise nece moci voljeti iako je to sada njegova najveca zelja... al nece mu se ispunit zato sto vidi koliko je ona snazna i da se neda lako i da je on jadnik u cijeloj toj prici... i to ga ljulja i nakraju ce odustat od te svoje zelje jer nema dovoljno vjere..
i kad izgleda da je situacija bezizlazna, uvijek postoji rjesenje...
sve ima svoje kontradjelovanje...
tako da ako imas problem, mora biti rjesenja za njega..
prepoznavanje sebe u drugima nije egoisticno, to je normalno, osim sto smo toga neki malo manje, neki malo vise svjesni..
i to sto bi on zelio biti, moze biti, sve se zelje ostvaruju
nisam vjerovala kad sam prvi put cula, al sam nakon toga dobro promislila i shvatila da je to potpuna istina... ovisi o jacini tvoje vjere, vjere da ce se to ostvarit, vjere u sebe i upornosti..
i mogu priznat da otada pazim sto zelim..
i kad zelim realna sam, i moje zelje me poticu na vise, bolje..
dodu trenuci gdje se ljuljam, al tada samo zazelim i pustim, ne mislim o tome, i nakon izvjesnog vremena se ispune.. puno puta mi se tako dogode neke stvari a nisam svjesna da su one produkt mojih zelja..
sjetim se poslije.. i sretna sam..
zivot me vodi i ja vodim njega..
Post je objavljen 16.05.2006. u 04:08 sati.