Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/skripziktekstovi

Marketing

NAOPAKI IZRAZ

Imao je on problem od početka. Srce milo bi mu zaigralo na trak sunca, no njegovo bi se lice izduljilo u grimasu beskrajne tuge. Opet bi drugdje prostrujila vedrina što vidi dragog mu druga, a kiselost koju je odražavala vanjština obraza i očiju, uništila bi sve što bi ga takvog vidjelo. Prijatelje tako nije imao jer ih nije bio kadar ničime privući; onima koji su mu bili dragi unosio bi tjeskobu u svaki trenutak svojim nepodnošljivim tmurnim izrazima. Samo bi u redovima za banke, gužvama u prometu i među ljudima koje je prezirao slao toplu vibraciju blagim i nježnim osmijehom. Njegov je problem bio urođen; jednostavno je sklop živaca koji povezuje mišiće lica s unutarnjim stanjima duha bio skroz naopako spojen.
Što da radi?
“Nemoguće je da takav živi sretno!”, istaknuo bi tko ako bi ikad čuo ovu priču.
No ipak, u skladu s vječnim paradoksom života samoga, proživio je svoj život s dovoljnom dozom sreće na ramenima. Ja sam ga, još kao dijete, sreo samo nekoliko puta i moja su sjećanja zaodjenuta maglom vremenitosti. U jednom od susreta tvrdim je dlanovima raspolovio orah, osvrnuo se po trijemu pa sjeo na prag vlastitih ulaznih vratiju, pozvao me da mu se pridružim ponudivši mi polovicu orahove unutrašnjosti. Smiješio se pričajući o patnjama kroz koje je prošao, a tugovao nad sjećanjima bljeskova sreće. U jedinoj rečenici koja je preživjela sve ove godine i još mi i danas svježe zuji u ušima, obezvremenio je svoj bitak: “Mrštim se da te ne bih otjerao od sebe”.
To je sve čega se sjećam, ne pitajte me ništa više.



Post je objavljen 15.05.2006. u 12:33 sati.