Marketing
PRAVDA.MOJE RAZMIŠLJANJE.
...koje ni pod koju cijenu, nikada i nikako ne želim nametati drugima, jer je to najnebuloznija stvar na svijetu.Ali isto tako neću ni odustajati od svojih stavova, a samo zato da se netko ne bi osjećao povrijeđenim...
Elem, jednom naletim na jedan blog.Vidim, stvorenje ima problema.Kako sam stvarno preempatična, to osjetim potrebu napisati lijepe riječi, dati podršku i preko hladnog ekrana pokloniti svoje srce.
I tako iz dana u dan...vrijeme prolazi, padaju postovi, padaju komentari, padaju dobre teme i riječi...čak mislim da je preko mojih posjeta to biće došlo i do drugih blogera...no, opet, ne mora biti...
Odlazeći u arhivu tog bloga vidim da sam tada bila redovita među rijetkim komentatorima, ponekad čak i jedina koja je nešto rekla...
I, u ostalom, zašto samoj sebi ne priznati, znam sročiti riječi utjehe, a i kad se ne slažem s nečim onda to napravim tako da nekoga ne povrijedim...napominjem da uvijek i uvijek sve ide direktno iz srca, bez razmišljanja...što je možda i greška...ali mislim da je tako pošteno...
Međutim, neki ljudi znaju biti slijepi i pored zdravih očiju.Nije tu u pitanju povrijeđen ponos, nije tu u pitanju nerazumijevanje teksta, nije tu u pitanju ništa drugo do velikog egoizma i jednostavno nepristajanja na to da netko misli sasvim drugačije od drugih i da, unatoč tvrdnji da to DRUGI čine, jednostavno ne može podnijeti drugačije mišljenje...
No, dobro...volim stati na loptu i ne svađati se radi bezvezarija..jer ovo je zabava, na koncu konca...
Prihvatim ponudu da mailom riješimo stvari, napišem mail u istom tonu, na što jednostavno dobijem kantu, kanturinu kao zahvalu za utjehe, lijepe riječi, urgiranje kod drugih blogera da joj neke stvari pomognu...No, dobro, to je i onako stvar koja mi se ponavlja u životu...stalno mi dolazi na pamet ona dalmatinska..."učini dobro - izij govno..."
Još službeno dobijem packu, te zamolbu da ne odgovaram na mail...
Ipak, kako smatram da je ljudski ispričati se, pa ako i mislim da jesam u pravu, a ono radi mira u kući, napišem još jedan mail u tom tonu...ništa drugačije od onoga što pišem u postovima...i, naravno ne dobijem odgovora, jer, tko sam ja da bi mi netko, eto, odgovarao na isprike...mora da cvjeta negdje...
I sve bi ostalo zaboravljeno, da svako toliko ne nalijećem na komentare koji se nekim čudom nađu ili ispod ili iznad mojih...dozvoljavam mogućnost slučajnosti...mada mi sliči na provokaciju...pa onda i post na tom blogu...ono, peračina nad peračinama...ma dođe mi da Vam prenesem mailove, jer sad više nisam sigurna koliko sam objektivna ili ne...
U glavnom...ispalo je da sam svojim riječima "pljunula u lice", "išla iz krajnosti u krajnost", "rekla toliko gadarija, da time samo pokazujem tko sam i što sam u stvarnosti"...
Ne znam, otkrila sam u ovim godinama nešto o sebi što nisam nikad do sad znala...
Drugim riječima, bez obzira na sve ipak mislim da ću se držati one "ne bacajte biserje pred svinje", ali ipak neću tek tako okretati "i drugi obraz" da bi nečiji ego cvao do besvjesti...
Sad bi tu mogla nabrajati još i o pismenosti, općoj kulturi, o svemu što se meni spočitava, a u stvari svakom slijedećom riječi samom sebi skače u usta neviđenom silinom...ali nema smisla...
Ostajem to što jesam, otvorena, iskrena, ponekad previše diplomatski nastrojena, željna dobrih odnosa sa ljudima...ali do jedne granice...ako mi tko ima što za reći, a smatra da nije za oči javnosti, lijepo ga molim da mi se obrati direktno na moj mail
nova.ista@gmail.com
rado ću odgovoriti.
Shvaćam sve...i loša raspoloženja, i prošla iskustva, i ranjenost, kao i ranjivost...posljedice općeg stanja u današnjem društvu...ali ako budemo netolerantni, ako budemo skakali ružno i bespotrebno na svaku, ama baš svaku stvar s kojom se ne slažemo, nikada ništa nećemo pomaknuti.
Demokracija je nešto što se treba učiti, a ne samo napamet izgovarati i busati s njome u prsa.
Ljudskost također.
I nemojmo si davati za pravo direktno suditi i komentirati ljude riječima koje se upotrebljavaju za dugogodišnje poznanike...ipak smo svi mi ovdje samo slova i brojke, za direktne osude i teške riječi treba ipak malo dublje poznanstvo...Ako smo ljudi koji smo došli na blog upravo zato da nađemo svoju i tuđu ljudskost, neće nam biti teško shvatiti DA SE SVAKA STVAR MOŽE IZGOVORITI BAR NA TISUĆU RAZLIČITIH NAČINA...hvala Bogu, imamo čime razmišljati.Valjda.
Puno Vas svih voli Vaša mama
P.S. I, da ne bi netko krivo shvatio, ovo je ZBILJA bilo samo moje razmišljanje, ovo je stvarno bila samo stranica dnevnika...osjećam se jako dobro, čak sam stekla neko samopouzdanje i stavila poprilično stvari na svoje mjesto...i nemam se namjeru bacati u nekakav bed radi eventualnih slijedećih sličnih situacija...za koje se toplo nadam da se neće događati..no, život je totalno nepredvidiv...:)))
Post je objavljen 15.05.2006. u 09:50 sati.