nakon stotinu godina neprisilne apstinencije, mala se zalijala.
pivicom.
i to ne kaj god količinom.
neee, mala si je popila litricu.
skoro pa od šuba.
no, nije bash na eks, više je bilo pravilno raspoređeno na period od nekih četiri sata.
već se poprilično zaboravilo kako je to kad se svijet oko tebe zavrti.
a ti si središte sunčevog sustava.
najednom i sasvim bez upozorenja.
coool...
bili su na nekom malom partiju sa nekih dvadesetak ( relativno nepoznatih ili izblijedjelih faca i osobenosti ) likova.
takozvani parti iseljenja te preseljenja jedne od frendica.
( ni za jedno od navedenih se ne zna kad će, ali frendica se osjetila zrelom za obje stvari, pa je to željela podijeliti s najbližim prijateljima ; lijepo od nje, nije li.? )
mala se ne sjeća kad se tako kasno vraćala kućici svojoj...
srećom, tutačem, a ne vrlo prevrtljivim gradskim zetom.
i sve je bilo ok, sve dok nisu došli doma.
ne, nije bilo ni mučnine, ni pokajanja, čak ni rigoleta ( hm, čudno.. ).
fijasko je uslijedio kad si je mala ugledala svoje noge.
ličilo je na elefantijazu.
samo lociranu na dio noge blisko vezan za tlo.
mala je imala jako naotečena stopala.
i vrlo se uplašila zbog te utvrđene činjenice.
jer, nije se maloj baš za zekat s njenom dijagnozom...
jutro je, srećom, osvanulo s normalnim stopalima.
i blješteće crvenim svjetlom z a malu.
nema više takove zajebancije.
-
Post je objavljen 14.05.2006. u 11:23 sati.