Ne mogu vjerovati da mi je trebalo toliko godina da sam sebi priznam da imam problema s kockom.To je tako niti jedan kockar ne želi si priznati taj problem jer on misli da ga nema jer živi takav život od malih nogu i to je za njega normalno.Sad kad sam na kocku pogledao tuđim očima skužio sam da nije to baš tako.Dobro je da sam sinoć pogledao film TWO FOR THE MONEY koji mi je otvorio oči.Nije samo da sam se kockao za lovu već sam se kockao ljubavlju i emocijama dragih mi ženama koje nisu kužile bit te igre jer ni ja nisam mogao skužiti do sad.Kad mi je ljubavna veza napeta osjetim bujanje krvi u žilama,osjetim nekakvo snažno zadovoljstvo.Kockao sam njihovom ljubavlju mojim intrigama,igricama i ucjenama da bi sebe zadovoljio.To je tako ,kockar osjeti adrenalin tek kad gubi,jer kad stalno dobivaš nema tog filinga pa ti je to normalno,a kad gubiš ostaješ bez zraka i tjelo ti ključa.Moja su kockanja počela još u osnovnoj školi gdje sam otimao lovu na bacanju novčića bliže zidu,kasnije je to otišlo na veću stepenicu pa su i ulozi postali veći.U tom ti poslu jedno vuće drugo pa postaneš i smrad kad ti netko ostane dužan jer mu kamate dnevno obračunavaš,ali to je lova za tvoje uloge pa moraš biti tvrd jer tu samo čvrsti opstaju.Kockarnice više ne posječujem jer su one leglo lešinara koji gube dane u njima čekajući novog potencijalnog pacijenta da se naslade kako će i on izgubiti sve što ima u par mjeseci učestale igre jer se stalno dolaze vadit s većim ulozima.Prvo ti ne gine minus na banci pa prodaš auto ili stan i još se zadužiš kod zelenaša.Gdje to vodi?U propast ako se ne uspiješ odhrvat od toga i sebi priznaš da imaš veliki problem.Ovdje svatko može primjenit one kineske poslovice koje sam vam pisao prošli mjesec.Glavno je da sam si ja priznao dok još nije kasno,pa se bar neću kockat dragim osobama.Meni se ne kocka za sitno već za velike uloge jer me sitno ne zadovoljava.Razbistrit ću glavu i okrenut ploću u životu na bolje.
Post je objavljen 12.05.2006. u 09:32 sati.