Marketing
Pa stanem i pogledam oko sebe... Nema te
Tiha kazaljka otkucava ponoć
Sanjarim u polusnu, u krevetu
Nestrpljivo čekam da u mraku se pojaviš
I oštrim mi potezom zadaš ranu devetu
Kako li se samo umoran sjetiš
Da mi dođeš svake Mjesečeve noći
Sve tiše i tiše, u nezasitnoj tmini
Izudaranim rukama zatvoriš mi oči
U hladnoj, mrkloj sobi Čežnje
Ti si tu, pokraj mene
Pogledom mi dodiruješ ruke
Nepomičan si kraj nevidljive sjene
Sjetiš se svake noći, Mjesečeva mijeno
Bez boli unijeti žeđ u moje tijelo
I kad razmišljam dal' ćeš doći
Moja rana voli, jedina vampirska sjeno
Post je objavljen 11.05.2006. u 22:00 sati.