Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zajebanamala

Marketing

evo jedna malo tužnija pjesma...

Sad potoci pod ledom teku
U svoju rijeku
I čudno je da led na površini
Sakriva jedan život u dubini

Tišina. Kroz snijeg što pada
Kao kroz začarani veo
Ja gledam nekud u davninu

I u modrini prvog polumraka
Nazirem oči jednog dječaka
Jednog malog, mrtvog dječaka
I ovo dijete plavih očiju
U meni opet počinje da živi

To sada gleda on
To sada misli on
To sada sanja on

I slušam srcem kako negdje zvone
Ah, u daljini
Daleko u daljini
Djetinjstva moga radosne saone

Sad potoci pod ledom teku
U svoju rijeku
I čudno je da led na površini
Sakriva jedan život u dubini


Pjesma se zove Djetinjstvo, od Dobriše Cesarića
Iz zbirke « Pjesma mrtvog pjesnika «

Inače za ovu pjesmu sam saznala od prijateljice , i od tada je ne mogu izbacit iz glave..


Post je objavljen 10.05.2006. u 20:29 sati.