Pregled posta
Adresa bloga:
https://blog.dnevnik.hr/zajebanamala
Marketing
evo jedna malo tužnija pjesma...
Sad potoci pod ledom teku
U svoju rijeku
I čudno je da led na površini
Sakriva jedan život u dubini
Tišina. Kroz snijeg što pada
Kao kroz začarani veo
Ja gledam nekud u davninu
I u modrini prvog polumraka
Nazirem oči jednog dječaka
Jednog malog, mrtvog dječaka
I ovo dijete plavih očiju
U meni opet počinje da živi
To sada gleda on
To sada misli on
To sada sanja on
I slušam srcem kako negdje zvone
Ah, u daljini
Daleko u daljini
Djetinjstva moga radosne saone
Sad potoci pod ledom teku
U svoju rijeku
I čudno je da led na površini
Sakriva jedan život u dubini
Pjesma se zove Djetinjstvo, od Dobriše Cesarića
Iz zbirke « Pjesma mrtvog pjesnika «
Inače za ovu pjesmu sam saznala od prijateljice , i od tada je ne mogu izbacit iz glave..
Post je objavljen 10.05.2006. u 20:29 sati.