Marketing
O muškarcima i muškarcima
Imala sam jučer jedan neobičan susret s jednom neobičnom osobom.
Taj čovjek je, u najmanju ruku, opičen, po godinama mi može biti otac, a i ima kćer mojih godina, rastavljen, sad živi sa tko zna kojim po redu mladim zgodnim komadom (ženskim, da vi ne bi neš drugo pomislili...).
Ja tom čovjeku dolazim po zdravstvenu pomoć već skoro 2 godine. I uvijek mi pomogne. Znajući da je po prirodi opičen, a to mu je uostalom i posao, jer da bi se bavio time čime se on bavi mora biti opičen, ja sam mu opraštala stvari koje drugima ne bih. Uvijek je znao na najkritičniji mogući način opisati najdublje tajne moje duše, ne pitajte kako! S obzirom da i ja slovim za frika kužila sam ga intuitivno. Znala sam da je teško živjeti s takvim darom, ili prokletstvom, kako hoćete. A i znala sam priču njegovog života, koja nije bila lijepa.
A i kužila sam da mu se sviđam. I to jako. I fizički. I psihički. Ali pravila sam se blesava. Nisam odgovarala na provokacije, nisam se obazirala a i trebala mi je njegova pomoć.
E sad, ovaj susret jučer prelio je čašu.
Taj čovjek jest markantan i na svoj način privlačan, ako volite zrele muškarce koji su jako puno toga prošli u životu.
Ja osobno nisam fan takvih koji su, vjerujem, strastveni ljubavnici sa pravim znanjem ali isto tako i strastveni šamarači kad malo povisiš ton i ne želiš biti u njihovoj macho sjeni.
Ugl., njegove priče o tome kako ja njega uvijek zapalim i kak mu se neodoljivo sviđa naše intelektualno prepucavanje nisam baš previše doživljala, kao niti poprilično jadan poziv na nekakvu večericu.
Ali kada je primjetio da se manijački znojim od muke rekao mi je da se konačno znojim u rukama pravog muškarca i da ja svoju pravu ljubav imam samo na ruci ali da ju još nisam našla!!!!!
Za one koji ne znaju, a on zna, ja sam friško udana, ni godinu dana. Moj dragi je jedan veliki Medo uz kojeg se ja osjećam prekrasno i prije svega ravnopravno iako je mlađi cijelu godinu i 4 mjeseca
Sad prevedeno bi trebalo značiti da moj Medo nije dovoljno muškarac i da bi ja trebala uz sebe jednog primjerka takve vrste (valjda dotičnog, što li?) i da ja zapravo njega ne volim kak se prava ljubav voli (opičenjak bu mene prosvijetlil!)
Stvarno "obožavam" ljude koji uvijek znaju što je za mene bolje od mene same, a posebno kad takve sudove donose iz vrlo "objektivnih" razloga.
Rastuži me to svaki puta! Zašto jednostavno ne mogu biti sretni zbog mene, čemu taj stav?
Je li to samo jal jednog starog, tužnog i odbijenog ,hmmm, muškarca?
On bi probudio ženu u meni, jer ovaj kojeg imam sada za to nije sposoban!??
a ponavljam, to je čovjek koji mi je zdravstveno puno pomogao i kuži me poprilično...ali čemu ovo!?
E moji muškarci i muškarci!!
Post je objavljen 10.05.2006. u 09:30 sati.