Nakon povratka iz škole, cijeli dan sam u vrtu. Svibanjsko popodne i sadnice cvijeća. I baš je dobro. U tome sam pronašla odmor od svih misli što nekada zabole. Čak sam se uspjela nasmijati onome što me jutros malo naljutilo i dosjetila sam se načina kako postupiti u nekim situacijama u narednim danima.
Jučer su me prijatelji ugodno iznenadili. Predvečer mi je stigla poruka s pozivom na kavu jer su svi na okupu. Bila sam jedina na jutarnjoj Misi a svi drugi na večernjoj. I dok sam se premišljala da li da idem, već mi je netko od njih pozvonio na vrata. I volim taj trenutak obostranog smijeha dok se vozimo do vrha malog brijega gdje je kafić sa velikom terasom s koje se prostire pogled prema dolini Save.
Prije spavanja sam prolistala list "Pogled" u kojem sam naišla na ove lijepe Gibranove riječi. Upravo su to prijatelji.