Htio bih vam ukratko približiti atmosferu sa studentskih igara u Umagu prošlog tjedna, bar dok su dojmovi još sviježi. Dakle, u najkraćim crtama - urnebes!
Put do Umaga, cca 14 sati, odvalili smo busom firme "Matuško Promet" s Gornjeg Brgata, "Setra" stara trideset godina, sa napuklim motorom i bez klime. Na nagibu od 5 % Matuško je vozio jedva 25 na sat(imam svjedoke),a na autocesti ga je nagazio na rekordnih 65. Netko se sjetio filma "Tko to tamo peva" sa onim trošnim busom. Nismo bili daleko od toga.
Smještaj u umaškom hotelu "Sol Polynesia" bio je fenomenalan. Šahovska ekipa - Miko, Razbijač i Maroons - u jednom apartmanu, prostora ko u priči. Taman nas grupiralo preko puta šampijona malonogometaša tako da su pijanke bile zagarantirane.
Švedski stol sam proharačio barem dvaput po svakom obroku. Doručak, ručak i večera - nema što nema. I uzmi brale, jedi kolko hoćeš, tuci po buhtlama i palačinkama ujutro, po teletini popodne i pizzi navečer. O količini i raznolikosti voća i povrća da ni ne govorim. Svaka čast, nisu štedili. Ni u jednom trenu boravka nismo ostali gladni.
Što se pijanki tiče tu je stvar spasilo MB pivo, "Naše, a svetsko!", dvije litre za 13 kuna. Pive u potocima... Pa netko donese Jegera, netko Vodku, netko Stock, netko graševinu...hebiga, ne možeš "savladat gradivo" ni da si najveći điger. Ni u jednom trenutku boravka nismo ostali žedni.
Žena - ko u priči. Dalmošice, Slavonke, Riječanke, Purgerke...odbojkašice, tenisačice, šahistice(poznato je kako šahistice nikad nisu bile gabori ni bedevije, dapače!). Osobna iskustva neću spominjat, jer sam još uvijek pod dojmom iznenadnog susreta s jednom Hvarankom koja me zaustavila usred diskača sa spikom: "Di si, legendo, vidim te već peti put danas!", iako je nikad prije nisam ni sreo ni vidio. Reko ja "Pa di si ti bejbe, ja tebe još neviđoh, al si zakon..." I onda smo malo popričali i cugali i pričali i tako...(dramaturška pauza zbog namjernog izostavljanja najpikantnijih dijelova...sori bojs end grls) Bilo je odista zanimljivo.
Kao što sam u prijašnjem postu dao naslutit, nismo se baš proveli na samom šahovskom natjecanju. Naime, Razbijača nam diskvalificiralo, pa smo imali šanse ko tele u mesnici Knez. Na kraju se ispostavilo da smo ostali peti što je s obzirom na situaciju bilo i realno.
Razbijač je, prema navodima disciplinske komisije, nasrnuo na službenu osobu, napao ostale sudionike i provalio u apartman, i to sve pod utjecajem MB-a. Iako je Razbijačeva priča totalno drukčija, ostaje činjenica da je bio "pod gasom" i da je bio "malo slobodnije ruke". Na kraju je cijeli bus dao po pet kuna za učinjenu štetu, a Razbijač je još prije službenog početka šahovskog turnira bio udaljen s poprišta borbi. Naravno da je ilegalno prespavao u nas do kraja turnira, a čak su ga i zaštitari hvatali, kad su skužili da je još tamo. Kad je neki autoritet upitnog karaktera, onda nema te sile koju će Razbijač poslušat. Apsolutna mokošička legenda. Otprilike u rangu mokošičkog lorda i šefa tajne milicije Mikuda.
Još jedan kuriozitet vezan za Razbijača. Inače prekaljeni vaterpolist, Razbijač je bio prijavljen za šahovsku ekipu( za koju nije stigao nastupit iz već pojašnjenh razloga), igrao je i dao gol za rukometnu ekipu( i falio sedmerac, hehe), a kući donio medalju iz pingača(poklon od kolege stolnotenisača). I onda lika sa takvim sportskim duhom izbace sa natjecanja. Što bi reko Sufix "O Moravo..."
Zadnji dan natjecanja smo Miko i ja bili na malonogometnom finalu gdje su naši tukli Zagreba i iznenađujuće postali prvaci Hrvatske. Koje veselje je to bilo. Bajdvej, navijačka pjesma za malonogometnu ekipu je bila "Moj mali je opasan" proslavljene hrvatske artistice Tajči.
Kao zaključak mogu citirati jednog natjecatelja iz Splita koji je, kad nas je vidio kako na ceremoniju dodijele medalja dolazimo s linculom na kojem je pisalo "DASD - Dubrovnik" (autori Miko & Maroons), rekao:"Stvarno ste najluđi!". E, kad ti Splićo to kaže onda je to kompliment.
Idem i dogodine, ofkors.
Keep on bloggin'!!!
Post je objavljen 08.05.2006. u 14:20 sati.