Svijet koji vidimo svijet je koji smo stvorili svojim mislima, jer "um gradi"

Ima situacija u životu kada znam biti toliko ljuta ili iznervirana, u biti zbog sitnica...Iako u tom momentu jesam loše volje, uvijek mi ostane dovoljno pribranosti da sama sebe upitam čemu su takve male stvari zaslužile da mi dignu živce.

Kad vladaš svojim umom, vladaš i svojim svijetom...reče jedan čovjek, Bill Provost. Nažalost, dotičnog gospodina ne poznajem, niti sam ikad prije čula za njega, ali ovom svojom izrekom zasigurno će mi se i više nego dovoljno usjeći u pamćenje.

Kad bih htjela, ovog trenutka bih se mogla prestati ljutiti na sve što me iznerviralo. Pitanje je želim li ja to doista, jer dopuštam da me bijes i dalje preplavljuje. A tko normalan ne bi želio zaustaviti samog sebe u takvim stvarima?
Potrebno je samo zapovijediti samom sebi. Reći ne na svaku negativnu česticu koja kola mojim tijelom i one će se odbiti od tog nevidljivog «oklopa»...i nestati.

Čovjek zapravo i nije svjestan da se može zaustaviti u svakom trenutku radnje ili emocije koja ga u tom trenutku obuzima. Jer nije spoznao da još uvijek može kontrolirati svojim umom, koliko god mu se on činio dalekim...i nepoznatim.

I zato završavam ovaj post savršeno smirena i opuštena....zadovoljna što sam napokon shvatila da mogu reći ne samoj sebi u svakoj situaciji svog života koju jednostavno želim prijeći, poput kakve prepreke koje se treba riješiti samo jednim skokom.

Um čovjeka sputava, um čovjeka oslobađa....Tko čvrsto uvjeren ustvrdi: «Nisam sputan, slobodan sam», odmah se oslobađa
Ramakrishna.

A ja sam se upravo oslobodila onog što me najviše sputavalo da uživam u danu koji otvara nebrojene mogućnosti čovjeku dobrog raspoloženja. Pogađate što je upravo odletjelo iz mene brzinom vjetra? Naš vječni neprijatelj, ljutnja.


Post je objavljen 06.05.2006. u 18:03 sati.