Lk 22,14-23,56
(Mt 26,15-27,53; Mk 14,26-15,13; Iv 18,4-19,34)
13. - Isus je opet kod Pilata, opet ispitivanje, tvrdnja da je Isus nevin, ali Pilat već popušta pod pritiskom sile, kapitulira: "Išibat ću ga i pustiti!" Ako je nevin, zašto ga šibati, ako je kriv zašto ga pustiti? Mnoge praktične nedosljednosti u mom životu samo su posljedica principijelne životne nedosljednosti, jer sam zapleten u svoje interese.
Iv 19,2. "Vojnici mu staviše trnovu krunu na glavu... ogrnuše ga skrletnom kabanicom, u desnicu mu staviše trsku, pljuvali su po njemu, udarali su ga pesnicama po obrazima: "Zdravo kralju židovski!" pokrivali lice i govorili: "Prorokuj!" Bila je to okrutna igra nemilosrdnih vojnika, posebno s njegovom proročkom misijom. No Isus je na taj način htio zadovoljiti za svu oholost koja je izvor tolikih zala. Za tolika izigravanja proroka sa strane lažnih proroka. Toliko puta priželjkujem da mi se ljudi klanjaju, dive, da me obožavaju. Bilo bi korisno, kada mi se u glavi rađaju ohole misli, pogledati Isusa izbičevana, okrunjena trnovom krunom, izudarana, popljuvana, s trskom u ruci umjesto žezla, oblivena krvlju.
Iv 19,5. Pilat je takvog Isusa izveo pred narod, pred svećenike, starješine, književnike, vojnike, sluge, pred cijeli svijet riječima koje će kroz tisućljeća odzvanjati: "Evo Čovjeka!" Ovako izgleda pravi, potpuni čovjek. Čovjek koga je grijeh nagrdio, đavao izmučio i predao na milost i nemilost ljudima otrovanima grijehom. Ranjeni Isus je slika čovjeka iznakažena grijehom i izmučena posljedicama grijeha. Prepoznajem li sebe obučena u ruho grijeha? Kako najčešće osjećam posljedica svojih grijeha, grijeha ljudi oko mene, grijeha mojih predaka? Ja sam ranjeni čovjek komu se Isus htio suobličiti. Prepoznajem li oko sebe ljude grijehom i patnjom iznakažene? Moj stav prema njima?
18. "Ovoga smakni, a pusti nam Barabu!" Kroz povijest čovječanstva, kroz povijest pojedinih naroda, kroz povijest Crkve, povijest pojedinih zajednica ovaj zahtjev se često čuje. Često tražim da mi se pusti Baraba, često opravdavam lopove, nepoštene, razbojnike, one koji su na bilo koji način krivi - jer mi je to u interesu; dok pošteni, pravedni, istiniti ljudi moraju trpjeti naš neprijateljski stav, naše kritike, naša ogovaranja i klevetanja. A kako me je boljelo kada su nepoštene, loše ljude pretpostavili meni!
Mk 15,13. "Razapni ga!" bila je jedna od najčešće ponavljanih riječi za vrijeme Isusova procesa. Otkako je Isus došao na našu zemlju pred očima mu je lebdjela slika raspeća. Kroz cijeli ovozemaljski život bio je raspet između neba i zemlje, između Božje pravde i Božje ljubavi prema čovjeku. Na sebe je uzeo grijehe svijeta i znao je da ih mora raspeti na križ, moju pretešku zadužnicu pribit će na križ i tako je uništiti zauvijek. Nisu li mnoge moje razapetosti, mnoge moje rastrganosti posljedica mojih grijeha? Podnoseći ih strpljivo, predano u Volju Očevu, oslobađam se mnogih zala.
Iv 19,11. "Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti kad ti ne bi bilo dano odozgo." Ovdje Isus posve jasno daje do znanja da Ga je Otac predao u ruke Pilatu. Koliko god je teško prihvatiti tu istinu, u životu mnoge patnje bi mi bilo lakše podnijeti kada bih povjerovao da iza njih stoji Otac sa svojim tajanstvenim Božanskim planom spasenja u koji su uključene i te konkretne patnje.
Iv 19,15. "Mi nemamo drugog kralja osim cara!" Tako su se Židovi odrekli Isusa. Odrekli su se nebeskog Kralja koji vlada ljubavlju i poklonili se zemaljskom caru koji će im razoriti grad i hram, tisuće njih povješati na križeve... Koliko ludih izbora u mom životu: zbog časovitih interesa, inata, mržnje, ograničenosti sljepoće. Zbog čega bih mogao sada prekršiti Volju Božju, odreći se prijateljstva s Bogom?
Mt 27,25. "Krv njegova na nas i na našu djecu!" rekoše Židovi, ne znajući što govore. Da, Isusova krv će pasti, prolit će se, ali ne kao prokletstvo, nego kao blagoslov, kao izvor Vječnog Života. To je krv Novoga i Vječnoga Saveza, koja pere sve grijehe svijeta. U toj krvi trebam prati svoju dušu. Pravednici koje je Ivan vidio u Nebeskom Jeruzalemu "ubijeliše svoje haljine u krvi Jaganjčevoj".
24. Pilat popušta pod pritiskom, pred silom. On nije nikakav pravi pošteni borac, iako je po zvanju vojnik. Nema motiva zašto bi se borio za Isusa. Nema nikakvih principa istine i pravde. Daje se nadvladati od časovite sile koja na nj juriša. "Ako ovoga oslobodiš, nisi prijatelj caru!" (Iv 19,12): Pilatov položaj je neposredno ugrožen i taj razlog će prevagnuti protiv Isusa. Kako se borim kada me pritisne sila? Imam li snage i motiva za borbu? Pilat je predao Isusa na volju neprijateljima da spasi sebe. Kada sam ja predao Isusa, Istinu, Ljubav na volju nutarnjim neprijateljima (sebičnosti i mržnji) i vanjskim (ponuđenim šansama ili prijetnjama na moju komotnost ili afirmaciju)?