Ajme, ljudi, kako je to davno bilo. No, dobro, nije bilo tako davno, ali ja na svojoj guzici vidim prolaznost godina pa mi se onda, kada zavrnem glavu u vratu i bacim pogled, lakše tješiti sintagmom: kako je to davnooo bilo (a nije)!
Baš sam taj dan dobro izgledala. Posebna prilika, posebna cura, posebna obleka. Da sam bila nešto sexualno ugroženija, skočila bih na sebe samu. On je bio mamuran. Ispijenog pogleda i umornog tijela. Alkohol kao da zakači neke svoje male robove unutar našeg tijela koji se zalijepe na svaki naš vitalni organ i žmikaju ga iz sve snage, a ti se osjećaš poput opkuhane stare krpetine kojoj ni veniš, ni oksi, ni rex, ni sve verzije arijela ne mogu povratiti život, bjelinu i mirišljavost. Ahhhh… Ma, fuj! Uglavnom… Bio mi je okrenut leđima. Kao da je netko naštimao sve samo da se nas dvoje ne spoznamo. Naravno, kako to inače u životu biva, spojila nas je ružna udovica nikotina! Eh, hvala TDZ-u! Da vas nije bilo sad bih bila usidjelica.
Sjećam se svakog nespretnog trenutka. Mojeg drhturenja zbog hladnoće i njegovog zaprepaštenog pogleda kad sam mu rekla koliko godina imam! To pamtim! To je bilo za popizdit! Ono, vidiš mu na faci da ne zna jel bi me pitao gdje su mi roditelji? Bi li bacio čik i utekao ili si ga jednostavno ugasio nasred čela samo da se probudi iz ovog ružnog pedofilskog sna u koji je upao! Ma ne, dragi moji, lakše malo! Preuveličavam! Stariji je od mene samo šest godina, ili sam ja mlađa od njega toliko, kako god vam odgovara.
Ja, naravno, nisam bila fri parti grl! Ja sam bila u tako besperspektivnoj vezi da je to za poludit! Znate ono, žene moje, veza koja nas drži da ne odemo? Veza koja je toliko očajno jadna da smo svakim danom sve vezanije za nju? Odnos u kojem vas netko laže, vara, ismijava i navlači (najčešće za nos, a poslije i za neke druge stvari i to traje do onda kada vam ne pukne film i uzmete tehničku olovku i lagano isprobate stanje mine na mekanom dijelu kožice, hihihi)? Uvjerava vas u opstanak i uzbuđenje, a jednino na što sam se ja pred kraj uzbuđivala bilo je iznošenje smeća i kad ti ispred zgrade pukne vrećica, a ti moraš to onakva fina i zbigecana kupiti- e tu je meni uzbuđenje raslo! Najbolja spika dolazi kad vam se (uvijek zapravo to napravi netko drugi umjesto vas) prosvijetli i odlučite ostaviti iza sebe sve uludo potrošene godine, a potuljeni frajer, zgnječenog ega, veli: „Mala, znaš što je nas držalo u vezi sve ove godine?“- ja onak pitam više reda radi – „Kaj?“, on podigne lijevu obrvu, pljune ostatak čačkalice i nabaci: „Seks, lipa moja, seks.“ Ja sad više onak zbunjena, jer mi nije jasno o kojem to crnom dobrom sexu on zbori, odrecitiram: „Seks? Kaj misliš da si bio tako dobar, srećo moja?“ Eh… Eto, završilo i to razdoblje mog života. Naravno, povlačilo se to još mjesecima, ali zašto da vas zamaram? Nema svrhe. Ajmo, skok s motkom i prelazimo na sljedeći nivo.
Aha! Suđeni i presuđeni starkelja stariji šest godina…
Stanka. Morala sam popušit. Rovinju, ne mužu. Pomislili ste već, jel? On spava. Evo, izvaljen na krevetu dok susjed (SUSJED, imenica, MUŠKOG RODA, nominativ jednine) pegla! Bemti, on pegla, a ovaj krmi!!!
Di smo? Aha! Skok! Vrzmali se mi na početku. Mao priče u autu, izmjenjivanja iskustava prošlosti i neuspjeli pokušaji da sabijemo sve godine i ludorije u neko izračunato vrijeme kojem je trajanje dao čovjek! Kaj je uopće vrijeme i odakle nama pravo da ga ograničavamo na minute, sate i godine? Nakon nekog vremena pozovem ja njega u svoju studentsku kvadraturu i brodolom započinje. Znate ono kak na početku možeš spavati na pola kreveta i nije vam tijesno? Koristite jednu četkicu za zube jer je to tak slatko i osobno? Tetošenje, maženje, pričanje bajki i obećavanje osvajanja Mont Everesta? Svima vam je bilo tako, znam! Bilo (prošlo svršeno vrijeme)! I ne lažite! Ne morate to priznati meni, priznajte sebi!
I sad je ok! Ne valjam, ali nije isto! Sad nam je tijesno u ogromnom bračnom krevetu! Približavanje jedno drugom (ako u pitanju nije potencijalni seks koji je i inače u brakovima toliko rijedak da bi se ti dani u kojima se odvija morali proglasiti državnim praznikom) doživljavamo kao gnječenje paradajza za zimnicu. Zagrljaji se pretvaraju u jedan oblik mučenja iz vremena Inkvizicije. Poslije poljupca se obavezno brišemo jer smo zaslinjeni i to nekako iritira lice. Hidratantna krema je oblik prve pomoći. Razgovore i duboke teme slušamo, a zapravo mulimo i zdušno se trudimo da ne odamo dojam nezainteresiranosti.
Plus je taj da možeš u frotirskoj pidžami usred zime leći u krevet, a da bi se izbjegao propuh gornji dio pidžame trpamo u donji i oblačimo čarape koji smo dobili kao poklon od bake prošlog Božića. Ok, mi žene imamo izliku da je to zato da sačuvamo bubrege i uvijek bolne jajnike. Nije mi jasno koja je isprika muškaraca za te čarape? Ajde, svi imamo svoje tajne velikih majstora. Samo, ja nikakvu majstoriju ne vidjeh i ne doživjeh zbog tog. Nova verzija A je to-a! Plus je i u tome da bračni supružnici nakon nekog vremena prestaju vrištati kada ujutro ugledaju sneno i unakaženo lice onog drugog. Nema više iznenađenja. Iznenađenje dolazi tek kada se žena fino našminka, ali onda to za sobom povlači i određenu sumnju. Tako meni moj muž uvijek prigovara zbog obleke koju furam na posao. Kada se nakon uspješno preguranog radnog dana u stanu skidam i pri tom on skenira da sam taj dan, oh kako li sam mogla, obukla tange, započinje sumnjičenje: „Zašto ti u tim žnirancima ideš na posao?“, ili ako odem u suknji, koja i nije tako kratka (ali njegov izopačeni um svaku suknju vizualno skraćuje barem 20-ak centimetara): „Šta? Taj prorez je nužan? Vruće ti je u uredu? Kupi si ventilaror, a uostalom imaš klimu tamo pod nosom! Da čujem izgovor sad!“. Sva sreća leži u tome da je dobro kaj ne posjedujem velike sise. One u braku samo stvaraju probleme ako ih ne ostavljaš isključivo u stanu, nego ih odvedeš u šetnju do glavnog trga. No, ta fora ne vrijedi ukoliko oblačiš grudnjak na koji se on ne pali, ali bi se sigurno napalio da ga nosi neka druga. Tada nije važno da li umjesto sisa posjeduješ dva plivadona ili su ti tolike da bi mogla pola razreda iz bivše srednje škole povesti na panoramski let iznad Zagreba i Žumberačkog gorja. Kako god okreneš ne valja!
Objedi. Nož je ubojito sredstvo koje služi isključivo za klanje životinja ili nesnosnih susjeda, nikako za pristojno komadanje određenih namirnica s privremenim boravištem u tanjuru. Juha se srče jer je na taj način smanjen proces radnji koje su potrebne da bi se ista ohladila prilikom unosa u organizam. Briše se u stolnjak, a krpe su nekadašnji raskomadani dijelovi pokriva za stol. Samo porubljeni i utoliko kultivizirani, ali ne služe svrsi. Dizanje od stola i ostavljanje svinjca iza sebe da se zna KO JE TU ŽDERO! I sve to samo kao odraz finog odgoja koji je donio sa sobom u brak, a korijene vuče još iz ranog djetinjstva. Možeš ti to i preodgojiti, ali je jedan ljudski život prekratak za takvu nesigurnu avanturu. Čemu onda pokušavati (najčešće uzaludno)? Usisavač je čudnovati uređaj s nekom žicom koja izgleda na svom kraju baš kao i njegov punjač za mobitel ili priključak od monitora. Perilica za suđe je usputni kuhinjski element koji se ne otvara jer u njemu ne stoji ništa što bi privuklo njegovu pozornost. Pod nakon tuširanja mora ostati mokar jer je to svojevrsna zamka u koju može uletjeti njegova (ne)suđena (i osuđena) i pritom slomiti vrat, a to je ujedno i olakotna okolnost ako ga se, nedajbože, osumnjiči za ubojstvo iz nehaja. Ne moram ni spominjati da se veš pere i pegla sam od sebe!!!! Drage moje žene, niste to znale??? Prašina je nešto što se ne primijeti i to ne može izliječiti ni primarius oftamologije. Cvijeće je nepotrebno i zauzima mjesta, a kreveti ionako nisu za spremanje jer će se u svakom slučaju tamo ponovo napraviti đumbus (zbog spavanja, a ne radi užitka).
Da. Brak… Lijepo li je na toj planeti. I svaki dan je isto. Urlancija žena se povećava. Ignorancija muževa stagnira. I svi sretni i veseli ko u maloj bolesnoj bolnici.
Ali znate kaj? Kada usred noći cokćem jezikom jer mi dragi pili već drugu trećinu tropskih šuma i pikam ga prstom da prestane, a tada čujem : „hmmmm?“ i kada ujutro otvorim oči, a ispod moje glave njegov jastuk i izgužvana plahta, pomislim: rijetkost je pronaći svoju drugu polovicu… nekako je lijepo biti "mi"…
Post je objavljen 02.05.2006. u 21:41 sati.