..."VOLIM TE"...

Dvije najljepše riječi koje postoje…
Nešto prekrasno i neopisivo…
A još kad ti ih kaže netko tko to doista prema tebi osjeća…
Netko tko te beskrajno voli i netko tko te riječi može potvrditi djelima…
Prekrasno…neopisivo…
Preplavi te bezbroj osjećaja…
I …osjećaš se nepobjedivo…
Ali što je samnom ???
Zašto ja to ne mogu osjetiti???
Možda zato što me povrijedila osoba koju sam voljela,
Možda zato što svakog dana gubim povjerenje u osobe do kojih mi je stalo,
Možda jer me svakog dana neka od tih osoba razočara,
Možda zato jer sam različita od drugih
I zato što ne mogu shvatiti neke postupke meni bliskih osoba,
A zbog toga u meni svakog dana nestaje po djelić nade….
Djelić nade za pravu ljubav, prijateljstvo i za prave osjećaje….
A s nestajanjem te nade i povjerenja rađa se strah od bliskosti s pojedinim osobama,
Strah od iskrenosti i ljubavi…
A kad sve to zbrojim i oduzmem proizlazi zakljucak da više ne mogu vjerovati bilo kome, da više ne mogu "volim te" doživjeti na onaj pravi način…
A sve to zbog gluposti…
Zbog naivnosti i lakovjernosti…
Ali ipak u mom životu postoje osobe koje neizmjerno volim i za koje sam sigurna da vole mene…osobe kojim vjerujem…osobe kojim ništa ne trebam reći a one već znaju što mislim…osobe koje nebih mjenjala ni za što na svijetu….

(Jedno veliko HVALA tim meni posebno dragim osobama…i...VOLIM VAS...)

Post je objavljen 02.05.2006. u 20:28 sati.