...slijedeći post nastao je kao rezultat impresija prvomajskog kišnog dana i razmišljanja o jednoj maloj...
Čitam knjigu i gledam kroz prozor pokisle borove. I divlju trešnju u vrtu. Još je ljepša kad je kiša orosi. Kiša je konačno shvatila da nema ništa od života u oblacima. Pada ko da joj se negdje žuri. Valjda osjeća dolazak topline ljeta.
Na radiju svira meni draga pjesma. "Did I disappoint you? Or leave the bad taste in your mouth?..." - pjeva Bono melankoničnim glasom. Gorak okus u ustima, hm. Možda je i previše toga bilo u mom životu."Sve je to od lošeg vina" - dodao bi Arsen. Nekad su stvari doista tako jednostavne. Kad se sve svede na loše vino. Nema osjećaja. Samo sjećanje. Ljudi često nisu spremni uložit nešto više osim pustog tijela. Kao da su cijepljeni od povezivanja. Boje se, pretpostavljam, da bi to povezivanje moglo donijet iskrenost. A to već znači ponuditi nešto svoje, unutrašnje, drugoj osobi. Previsoka cijena? Sigurno.
Nekad je bilo tako jednostavno ponovno se zaljubit. Ali, postoji osoba koja vam zarobi dušu. Znali ste to i tada, kad ste bili s njom. I sad sebi govorim: "Znao sam da će mi se ovo dogodit..." Postajem neiskren prema drugim osobama. One se sad žele povezati sa mnom. Kao što sam se jednom ja htio povezati s njom. Pretvaram ih u kolateralne žrtve svoje lude igre ljubavi. Jer u glavi mi je samo jedna slika. Onako vesela i nasmijana, stoji preda mnom, nudi mi svoj maleni kišobran da se s njom sakrijem od kiše. Pogled koji nikad prije nisam vidio, dubina u očima u kojoj bi se svatko imalo nespretan vrlo lako utopio. A meni je Šeprtlja krsno ime.
Ne znam, je li ispravno ovako razmišljat? U svijetu kojim šeću ljudi slomljenih srca, koji samo uzimaju i ništa ne davaju. Trebam li i ja pratit svijetlo o kojem svi vi pričate na velika usta? Hoću li opet napravit grešku? Bio sam izgubljen i nađen, ne znam mogu li se s tim opet suočit. Trebam li biti sretan ovom polutamom u kojoj živim? Trebam li nastaviti kresati kremen od kremen kako bih stvorio još malo svijetla?
Možda viječno svijetlo koje sve vas zaljubljene obasjava padne jednom i na mene. Možda i ja upijem koji trak tog sunca od kojeg svi vi živite. Možda to vaše sunce zaliječi ožiljke ljubavi i u meni. Možda, jednom...
Keep on bloggin'!!!
Post je objavljen 01.05.2006. u 18:37 sati.