Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/koraci

Marketing

Nostalgija

Koraci.
Odlucni, snazni.
Odnesose me na neka mjesta
daleko od poznatih ulica i mjesta,
na kojima sam znala satima da sanjam.
Nosili su me i tada u nepoznate krajeve,
ispunjavajuci jednu djeciju dusu
toplim razglednicama slucajnih prolaznika.
Da sam samo znala gdje ce se put okrenuti,
obratila bih vise paznje na stare slike.
Zastala bih malo duze pored klupe u parku,
ispred novog pozorista, i oronulog standa,
na kome su zimi prodavali kestenje.
Voljela bih da sam mogla da oslikam
svaki pojam u ladicama uspomena,
u povezu pohranim negdje u cosku,
da kada se uzelim ulica staroga grada
dovoljno da mi bude samo da zavirim.
Ne bi se neke strane ceste cinile presirokim,
a daljine previse hladna i opaka.
Ne bih, cini se, zalila ni za prosloscu,
dalekom da vec pocinje da blijedi.
Da sam znala da ce se putokazi pomjesati,
prosla bih svakom ulicom bar dva puta,
da u glavi ocrtam mapu starog zivota.
Da, bezbriznog i bez glavobolja,
tamo gdje smo svi bili "svoji",
gdje smo i sa nepoznatim licima sigurni bili.
A ovdje, ovdje udisem neki tudji vazduh,
hranim se drugacijom hranom,
nikako ukusnom i neprirodnom,
kroz vodu ne mozes ni da pogledas,
jer ta strana voda cak i ukus ima!
Gdje su oni bistri potoci u dolinama,
u kojima sam nespretno i sa osmijehom gazila?
Po dalekim poljima lutala sama,
bacajuci pogled od zbuna do zbuna,
trazila blago, ne znajuci da sam bila okruzena njim.
Koraci moji, kuda me dovedoste?
Zasto mi pod nogama put izbrisaste,
da sad, izgubljena, po nepoznatom svijetu lutam?

Post je objavljen 01.05.2006. u 02:44 sati.