Preumorna sam od konstantnog objašnjavanja " nekima" situaciju u kojoj se našla moja obitelj .
Nekima očigledno nije jasno da se " ja " nisam obogatila na Filipov račun, niti mi je to ikad bila namjera .
I dalje živimo u stanu koji nije " naš" , nemam novi , niti približno dobar auto , već ono što smo imali i prije nego što sam izašla s Filipovom pričom u javnost ...
I dalje živimo od 1800 kuna suprugove mirovine i 153 kn invalidnine ... pa kako sam se onda to " obogatila na njegov račun" ?!
Mislim da " neke" tamo jako boli , što su se našle dobre duše i pomogle mom djetetu ...
Ne razumijem baš tu " zavist" ... i čemu ona jer da i jedan jedini dan provedu u Filipovoj i mojoj koži mislim da bi im sva ta " zavist" brzo prisjela.
Mislim da ne postoji ništa gore od toga kad majka mora praktički " prosjačiti " i " moljakati " da bi djetetu omogućila dostojanstveniji život...
I još uz to gledati , kako se iz dana u dan bori s ovom boleščurom...
Ako netko misli da je to " lagano" ..neka ona to i proba napraviti , ja mu želim svu sreću !
Danas sutra , tim " nekim ljudima " možda se upravo desi isto ili slično što se i nama desilo s Filipom ....vjerovatno će onda shvati što znaći ŽIVJETI za takvo djete .
Ne razumijem one koji " sažaljevaju i istovremeno pljuju " ....a nisu nas niti upoznali , već su samo ovlaš preletili preko par stranica koje sam napisla i dobili svoj zaključak kad su zbrojili " pomoć " koju je Filip primio...
Zašto uvijek taj nesretni novac pravi od ljudi tolike " bedake" ...
U cijeloj ovoj priči nije bitan niti Filip , niti ono što mu se desilo ..nego samo novac " pomoć koji je primio" .
Bolje rećeno ... novac koji je sjeo na naš račun za njega !
Ne razumijem kako netko može zaviditi bolesnom djetetu , i to zbog pomoći koju je primio...
A još manje , ako pomogne pa onda traži za to zasluge i titule!
Evo jedan citat